Selo Kostrići – najtužnije pusto selo u Hrvatskoj. Ulazeći danas u to selo bez ikoga, tiho prolazeći šumicom i makadamskim putem, jeza te prolazi , jer ne znaš hoće li se danas tamo netko ukazati “živ”…
Selo je to, u kojem su za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku pobijeni, likvidirani svi stanovnici. Svi do jednog. I djeca. Srpski zločinci nisu imali milosti. Selo u kojem su živjeli Hrvati likvidirano je i spaljeno.
Kao da samo taj stravični užasavajući krvavi pir srpskih krvnika nije sam po sebi poziv svima nama.
Nitko za taj krvavi pir nije odgovarao. Boli i činjenica da za taj zločin DORH do danas nije podigao optužnicu.
Zašto je naš narod tako naivan i prebrzo sve prepušta zaboravu?
U jednom od najtežih slučajeva ratnih zločina srpskih krvnika na području Banovine DORH ostaje po strani i promatra sve , kao da čekaju odmak vremena i zaborav? Zašto su baš, za to avetinjsko selo Kostrići mnogi normalni ljudi rekli da je upravo to selo tužan presedan za čiji zločin nitko do sada nije prozvan, unatoč prijavama pojedinaca neučinkovitom DORHU? Možda zato što su u tom malom selu svi redom pobijeni na najokrutnije načine. Možda zato što “gumene glave” razmišljaju na način da iz tog opustošenog krvavim pirom četnika nije bilo nikoga tko bi u ime žrtava tjerao pravdu?…
Danas avetinjski pusto Selo Kostrići, osim što je jedino mjesto zločina za koje se do danas nitko nitko nije teretio, je i jedino selo u Hrvatskoj u kojem ne živi nitko. To ubijeno selo danas ima dva spomenika iz Domovinskog rata. Na dan, 15.11., točno 30. godina nakon likvidacije i pokolja, rijetki su oni koji su se ovim žrtvama naklonili i za njih zapalili svijeću. Čak niti za djecu koja su tada pobijena.
Što se zapravo prije 30. godine dogodilo u Selu Kostrićima u općini Majur pokraj Hrvatske Kostajnice?
O zločinu u Kostrićima pronađen je izvornik Zapisnika o ispitivanju okrivljenog krvnika Stevana Borojevića Ćuka kod istražnog suca Milenka Momčilovića na okupacijskom Okružnom sudu u Glini 21. svibnja 1992. Dokaz je to da su čak i Srbi ovaj čin okarakterizirali kao zlodjelo o kojem DORH šuti. Srbi su tada proveli postupak zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 47. stavka 2. toč. 1. Kaznenog zakona Srbije.
Ta dokumentacija pronađena tijekom Oluje predana je MUP-u RH-e i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu. Ovaj potonji “učinio je sve” da se zločin procesuira, kazni i nikako ne zaboravi. Međutim MUP, i DORH , do danas, po svemu sudeći-nisu shvatili kakav zapis imaju u rukama!?
Najteži ratni zločin u Kostrićima počinili su pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a tzv. “SAO Krajine“ pod nazivom “Kaline” iz Komogovine s područja Dvora, kojom je zapovijedao ratni zločinac Stevan Borojević. Ušli su u to malo selo nevinih ljudi i pobili svih šesnaest stanovnika, opljačkali su dragocjenosti ,a cijelo su selo zapalili.
Prema iskazu srpskog krvnika Stevana Borojevića Ćuka, on je zajedno s jednim borcem Medićem i jednim srpskim dobrovoljcem, dobio naredbu o čišćenju sela Kostrića. Navodi da su u selu već naišli na srpske krvnike , od kojih mu je jedan rekao da u jednoj kući postoji jedna mlađa žena s dvoje djece i dvije starije osobe, nakon čega su se skupili kod te kuće, a ulaskom u kuću je vidio da čitava obitelj uplašena sjedi na krevetu, dok se mlađa žena tresla i plakala uz dvoje djece od 2 i 4 godine. Navodi da je tek sutradan saznao da je cijela obitelj pobijena.
Suprug ubijene žene i otac pobijenih dječaka koji je tog dana izbivao iz sela, u posve mrtvom selu, pronašao je i svoju obitelj, pa pojurio sve prijaviti. Tada su bez razmišljanja srpski zločinci ubili i njega, kako bi uništili sve žive dokaze i svjedoke…
Stravično, gotovo kao i sam ovaj pokolj, je i to da se zločini u selu Kostrići prešućuju namjerno. Svjesni svoje sramote o nepokretanju postupka, unatoč činjenici da su i sami Srbi za ovaj zločin osudili, hrvatske vlasti ne vole izgovarati niti ime ubijenog sela u Hrvatskoj. DORHU-MUP-u i svim drugim institucijama na uvid-kako ih opet ne bi zaboravili…DORH je nemoćan kao i sve druge institucije u RH, vidjelo se to ponajbolje u jednoj HRT emisiji , kad je umirovljeni pukovnik HV Ivica Pandža Orkan u lice -pred cijelom hrvatskom javnošću šefu pravosuđa u RH i zamjenici u DORH-u rekao da je to hrvatsko krivosuđe, a ne pravosuđe. Nije im bilo lako, ali samo dok je trajala ta emisija. Oni će svakako poslije po svom.
POPIS ŽRTAVA U SELU KOSTRIĆI-Zapalite im barem jednu svijeću, ovo su njihova imena…
1. Bašić Mije Petar, rođen 1898. godine
2. Bašić Franje Marija, rođena 1907. godine
3. Bašić Vilka Petar, rođen 1940. godine
4. Bašić Franje Jelka, rođena 1938. Godine
5. Bunjevac Mate Kata, rođena 1905. godine
6. Jurić Josipa Milka, rođena 1929. godine
7. Jurić Antuna Zlatko, rođen 1956. godine
8. Jurić Jure Vera, rođena 1959. godine
9. Jurić Zlatka Dario, rođen 1987. godine (dijete)
10. Jurić Zlatka Tomislav, rođen 1989. godine (dijete)
11. Jurić Josipa Marija, rođena 1930. godine
12. Kostrić Petra Marija, rođena 1924. godine
13. Kozić Mate Jure, rođen 1939. godine
14. Kozić Ive Anka rođena, 1942. godine
15. Krizman Filipa Ferdinand, rođen 1925. godine
16. Krizman Petra Marija, rođena 1928. godine.