Nakon završetka operacije Gusar i oslobađanja Maslenice te dijela zadarskog zaleđa uslijedile su ogorčene borbe za očuvanje oslobođenih područja. U tim borbama, osobito za selo Kašić, posebno su se istaknuli pripadnici 3. bojne 3. gardijske brigade, Kobre iz Slavonskoga Broda.
Poslije prvotnih poraza pobunjeni su Srbi uspjeli prikupiti velike snage i angažirati ih na crti Novigrad-Kašić. Hrvatske postrojbe koje su sudjelovale u uspješnom prodoru bile su iscrpljene višednevnim borbama i trebalo ih je zamijeniti svježim postrojbama kako bi se očuvalo dostignuto.
U očekivanju snažnog protuudara Srskog agresora ojačanog dobrovoljcima iz Srbije i Bosne odlučeno je da se na tom dijelu bojišnice rasporedi Taktička grupa 3. gardijske brigade pod zapovjedništvom pukovnika Mladena Kruljca.
Pripadnici Kobri iz Slavonije su prebačeni helikopterima i već su se drugi dan nakon dolaska, 1. veljače 1993., našli u žestokim borbama. Neprijatelj je krenuo u silovit protunapad s više od tisuću pješaka i 17 tenkova uz jaku topničku potporu.
Vatra je najprije otvorena po području Novigrada kako bi se skrenula pozornost od glavnoga udara, te je postupno širena na područja Paljuva, a posebice Kašića. U jednom trenutku 11 tenkova prošlo je ispred položaja susjedne 113. brigade te je zašlo Kobrama za leđa.
Bio je to uvod u 50-satnu dramu u kojoj su se smjenjivali udari, protuudari, borbe prsa u prsa te herojstva hrvatskih vojnika i zapovjednika koji su na koncu uspjeli zaustaviti višestruko brojnijeg neprijatelja. Samo prvog dana poginulo je 8 Kobri, a još 17 stradalo ih je na povratku s položaja.
Borbe iste žestine nastavile su se i sljedećega dana kada se grupa Kobri na čelu s brigadirom Ivanom Obrovcem našla opkoljena na koti 212 u zaseoku Laketići.
Poslije 20 sati borbe deblokirao ih je pukovnik Kruljac povevši u borbu sve raspoloživo ljudstvo, pa čak i lakše ranjenike. Gubitci neprijatelja bili su strahoviti, a stradao je i Veljko Milanković, zapovjednik elitnih srbočetničkih Vukova s Vučjaka.
U ta dva dana Srbi su doživjeli težak poraz, pa je Martić iz Knina potjerao zloglasnog Željka Ražnjatovića-Arkana, koji nije obavio svoju zadaću. O tome tko ga je porazio najbolje govori njegova poruka preko motorole: – Tučemo ih celi dan, a ne beže! To su, bre, fanatici!
Kašić je bio vrlo važno mjesto zbog svog dominantnog položaja u Ravnim kotarima pa je agresor započeo napad prvog veljače 1993. godine. Crte obrane nisu bile utvrđene jer je nedostajalo ljudstva, nije bilo vremena ni mehanizacije za ukopavanje i utvrđivanje obrambene crte.
U prvom danu obrane Kašića poginulo je 17 pripadnika 3. GBR, i dva pripadnika oklopne bojne 4.GBR. Drugog dana u borbama je smrtno stradalo njih 8, a sveukupno u obrani zadarskog zaleđa poginulo je 35 pripadnika 3. gardijske brigade “Kuna”.Dana 27. siječnja kada je službeno završila operacija “Maslenica” dobro je predviđeno kako će najžešći protuudar srpskih snaga biti na smjeru Smilčić-Kašić-Islam Grčki.
Te su položaje držali pripadnici 4. gardijske brigade “Pauci” koji su imali velike žrtve te su se njihove izmorene snage trebale povući i predati položaje 3. GBR koja je iz Osijeka autobusima prebačena u Zagreb, a potom helikopterima HRZ-a na zadarsko područje. Za njihov prvi susret s tim terenom, potpuno drugačijim od Slavonske ravnice jedan njihov pripadnik kazao je kako su se osjećali kao da su došli na mjesec. Kašić je nekoliko puta padao i vraćao se u ruke hrvatskih snaga, a činjenicu da je u konačnici ostao u hrvatskim rukama treba ponajviše zahvaliti pripadnicima 3. GBR koji su unatoč pogibijama suboraca, nepoznavanju terena i čitavom nizu otegotnih okolnosti od koji neke još nisu razjašnjene u hrvatskoj javnosti zadržali Kašić iz kojega su hrvatske snage krenule u konačan obračun – “Oluju”.
Agresor je silovito napao Kašić 1. velječe dok su se snage 4. GBR i 3. GBR još mijenjale i u tako kaotičnoj situaciji nanio velike gubitke. Oklopna postrojba 3. GBR tada još nije preuzela položaje tako da su u bitci sudjelovali tenkisti 4. GBR predvođeni upravo herojem Domovinskog rata, Andrijom Matijašom “Pukom” po kome je 4. GBR kasnije i dobila ime. Njihov dobrinos obrani Kašića bio je velik te su nanjeli protivniku velike gubitke, a stradao je i sam zapovijednik 92. motorizirane brigade Momčilo Bogunović. U tom ratnom paklu koji je počeo u 7,30 ujutro topničkom paljbom, a nastavio se tenkovsko-pješačkim napadom dogodio se neočekivani susret hrvatskih snaga sa srpskima.
Četvrtu gardijsku brigadu došla je zamijeniti 3. gardijska brigada. Slavonci su došli iz slavonske ravnice na krški teren zadarskog zaleđa i morali su se prilagoditi teškim uvjetima ratovanja na kršu. Slavonci su helikopterima prebačeni na zadarsko ratište odmah na prvu crtu bojišnice jer nije bilo vremena za postepeno uključivanje u borbu. U obrani zadarskog zaleđa smrtno je stradalo 36 vojnika 3. gardijske brigade.
Borbe za Kašić su bile jako teške i mjesto je prelazilo u ruke agresora i ponovno vraćeno u hrvatske. U konačnici je Kašić obranjen, a time i Zadar, Dalmacija i Hrvatska. Nakon srpskog neuspjeha kod Kašića (najžešće borbe su se vodile od 1. do 5. veljače), srbočetnički agresorski neprijatelj je svoje glavne udare usmjerio na Novigrad (od 7. veljače 1993.)…