Nakon protekle sjednice Gradskog vijeća grada Vukovara, gdje je neki notorni Srbin izazvao incident ili bolje rečeno skandal, predavši gradonačelniku Ivanu Penavi statut ovog grada na ćirilici, još jednom se pokazalo da većinu medija u Hrvatskoj zanimaju samo negativne stvari ili ekscesi iz Vukovara, Knina, Voćina, Zadra, Saborskog i brojnih drugih gradova i mjesta gdje se branila i obranila hrvatska država…
Kad ste recimo pročitali ili gledali u središnjim informativnim emisijama na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), da se primjerice u Vukovaru nešto gradi, da „nemaju problema“ sa zdravstvom, da sve više ljudi dolazi u ovaj grad ili da „cvjetaju“ neka područja u gospodarstvu?
Ne, to „nikoga“ ne zanima, baš kao ni popis od 2717 ubijenih i nestalih, 3200 logoraša srpskih koncentracijskih logora, 22000 prognanih… Fotografije ili snimke razrušenog Vukovara, a poglavito njihove ratne bolnice prikazuju se „na kapaljke“ jedino u „prigodnim“ emisijama ili se o tome piše i objavljuje uoči neke obljetnice.
A za građane Vukovara nema budućnosti dok se ne istraže ratni zločini, dok pravda ne bude zadovoljena. To možebitno teško mogu shvatiti i prihvatiti oni koji nisu sudjelovali u Domovinskome ratu. Mnogi su ostavili i svoje živote u ovom gradu-junaka, pa one koji su iza njih ostali i te kako brine kako se tko odnosi prema njihovim žrtvama.
Za mnoge je, istina, rat završio 1995. ili 1996., ali Vukovarci i ostali koji su u njemu dali sve što su imali ne mogu se i ne će pomiriti tek tako, kao – „okrenimo se budućnosti“.
Okrenut će se, ali kad im kažu tko je pobio tolike njihove najmilije ili tko ih je 1991. otjerao s njihovih ognjišta.
Vukovarska rana još dugo ne će zacijeliti, ako će ih svaka „šuša“ svako malo provocirati, kao „ubijeni su vaši, ali i naši“, ili ako se napokon ne pronađu nestali.
Mladen Pavković