Razgovarate li sa svojom djecom o suvremenoj povijesti, o kojoj im možete prenijeti svoja iskustva iz prve ruke?…
Ovdje je nekoliko činjenica o Domovinskom ratu kojima ih svakako morate naučiti.
1. Hrvatski su branitelji obranili i oslobodili Hrvatsku boreći se protiv višestruko jačeg neprijatelja
Na stranu pobunjenih Srba stala je zajednička vojska bivše države, Jugoslavenska narodna armija (JNA), pa je tako Hrvatska ostala bez potrebnog naoružanja i opreme za obranu vlastite zemlje.
Dok je na jednoj strani bila JNA, sa svim naoružanjem i opremom (tenkovima, ratnim brodovima, zrakoplovima) i brojnim ljudstvom, Hrvatsku su branili malobrojniji branitelji koji nisu imali potrebnu opremu i naoružanje.
Kao primjer odnosa snaga može se uzeti Vukovar, kojeg je branilo oko 1800 slabo naoružanih branitelja, dok je na agresorskoj strani bilo oko 30.000 vojnika zajedno s tenkovima, topovima, vojnim zrakoplovima…
Za primjer je moguće uzeti i Dubrovnik, kojega je branilo između 400 i 960 slabo naoružanih branitelja, dok je na agresorskoj strani bilo oko 30.000 vojnika naoružanih tenkovima, oklopnim transporterima, zrakoplovima i ratnim brodovima topovnjačama.
Unatoč golemom nesrazmjeru u odnosu snaga, hrvatski su branitelji uspjeli zaustaviti prodiranje agresora. Hrvatska je postupno stvarala svoju vojnu silu te je, konačno, u vojno-redarstvenim akcijama oslobodila velik dio zemlje i omogućila mirnu reintegraciju preostalog okupiranog područja.
2. Agresorska je strana sustavno kršila običaje ratovanja i međunarodne konvencije- meta napada redovito je bilo civilno stanovništvo i civilni objekti
Na svim bojištima u Hrvatskoj agresorske su snage sustavno napadale civilno stanovništvo, civilne objekte te kulturnu i povijesnu baštinu.
U Domovinskom ratu poginulo je oko 402 djece, od njih je najviše tijekom granatiranja Slavonskog Broda- njih 28.
Mete napada bile su bolnice i medicinske ustanove. Vukovarska je bolnica granatirana, iako je bila propisno obilježena zastavom s crvenim križem, kao znakom medicinske ustanove. U Dubrovniku je pogođen i oštećen zvonik franjevačke crkve, u čijem se klaustru nalazila ljekarna, a što je također bilo jasno obilježeno zastavom s crvenim križem. Prilikom raketiranja Zagreba 1995., kao osveta za oslobodilačku akciju Bljesak, gađana je Dječja bolnica u Klaićevoj ulici te su ozlijeđeni pacijenti, a posljednja neeksplodirana bomba nalazila se, nezamijećena, na krovu bolnice sve do 2013. Ovo su samo neki od primjera sustavnog granatiranja medicinskih ustanova.
Najteža je bila sudbina civilnih stanovnika na okupiranim područjima. Neki od najvećih pokolja provedeni su na Ovčari, nakon okupacije Vukovara, gdje je ubijeno između 255 i 264 civila- ranjenika iz vukovarske bolnice i razoružanih branitelja, te u Škabrnji, u zadarskom zaleđu, gdje su ubijene 84 osobe.
Mnogi su stanovnici u okupiranim područjima odvođeni u koncentracijske logore gdje su bili izloženi najtežim mučenjima i ubojstvima.
3. Agresorske snage sustavno su uništavale kulturnu i povijesnu baštinu
Na ratom zahvaćenom području agresor je proveo nezapamćen kulturocid. Uništavane su crkve, sakralne građevine, arhivi, povijesna zdanja, muzeji…
Primjerice, osječka je konkatedrala više od 100 puta izravno pogođena projektilima, a u granatiranju šibenske katedrale probijena je njezina kupola. Stara gradska jezgra Dubrovnika, zaštićena kao UNESCO-va svjetska baština, također je nemilosrdno granatirana, najžešće na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca 1991. Tada je u potpunosti izgorjelo nekoliko palača, stradali su franjevački i dominikanski samostan, gradske zidine itd.
Na okupiranom području sakralna i kulturna baština doživjela je još goru sudbinu: crkve su devastirane i uništavane, arhivi spaljivani…
Sustavnim uništavanjem kulturne povijesne baštine htjelo se ukloniti sve ono što je svjedočilo o povijesnoj prisutnosti Hrvata na pojedinom području.
4. Agresorske su snage planirale doći do pobjede presjecanjem hrvatskog teritorija na nekoliko mjesta
Plan agresora bio je presjeći Hrvatsku na nekoliko mjesta te tako razbiti njezinu obranu i prisiliti je na bezuvjetnu predaju.
Zauzimanjem Zadra ili Šibenika agresorske snage izašle bi na more i tako odsjekle cijeli južni dio Hrvatske od ostatka zemlje. Zato su se posebno teške bitke 1991. vodile za ta dva grada.
U kontinentalnoj Hrvatskoj agresorske su snage čvrsto ovladale autocestom Zagreb-Lipovac te uz Rijeku Savu došle nadomak podravske magistrale, čijim bi se presijecanjem prometno odvojila Slavonija od ostatka Hrvatske, dok bi daljnjim napredovanjem i izlaskom na granicu s Mađarskom Slavonija bila u potpunosti odsječena.
Uspješnim djelovanjem hrvatskih branitelja nijedan od ovih srpskih planova nije ostvaren.
5. Briljantno izvedenim vojno-redarstvenim operacijama Hrvatska vojska je ostvarila pobjedu i omogućila mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja
Prva oslobodilačka operacija provedena je već 1991. godine, pod nazivom “Otkos 10“, kada je krajem listopada i početkom studenog 1991. oslobođen dio Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske magistrale, na području gdje su se agresorske snage opasno približile podravskoj magistrali.
Već 1992. započele su operacije oslobođanja dubrovačkog područja. Operacijom “Spaljena zemlja” oslobođeno je Dubrovačko primorje i Rijeka Dubrovačka, a do kaja godine operacijama “Tigar” i “Oslobođena zemlja” oslobođena je Župa Dubrovačka i Konavle te su hrvatske snage na jugu zemlje izašle na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.
Godine 1993. provedene su operacije “Maselenica” kojom je oslobođeno zadarsko zaleđe i masleničko ždrilo te operacija “Medački džep” kojom je oslobođeno područje u neposrednoj blizini Gospića.
Operacijom “Bljesak” 1995. oslobođena je zapadna Slavonija.
Vrhunac vojnih djelovanja Hrvatske vojske bila je vojno-redarstvena operacija “Oluja“, kojom su oslobođeni okupirani dijelovi Banovine, Korduna, Like i Dalmacije. Dana 5. kolovoza Hrvatska vojska ušla je u Knin te se hrvatski barjak zavijorio na Kninskoj tvrđavi. Danas se tog datuma sjećamo obilježavajući Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja, više-OVDJE.
Uspjeh oslobodilačkih akcija omogućio je predaju agresorskih snaga na istoku zemlje i mirnu reintegraciju tog prostora u državno-pravni poredak Republike Hrvatske.
G.S.