Neprestano se moramo sjećati ljudi koji su tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata bili prvi kad je trebalo. A jedan od takvih sigurno je bio i – Gojko Šušak ( Široki Brijeg, 16. ožujka 1945.-Zagreb, 3. svibnja 1998.). Godine prolaze, a njega nema. Početkom devedesetih vratio se iz emigracije u Hrvatsku…
Bio je među najbližim i najvjernijim suradnicima dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe. Prvo je obnašao dužnost ministra iseljeništva, a potom je bio zamjenik ministra obrane, da bi tijekom rujna 1991. bio postavljen na dužnost – ministra obrane Republike Hrvatske. Tu dužnost obavljao je do svoje smrti – 3. svibnja 1998. Žalosno je da Šušak, jedan od junaka Domovinskoga rata, još uvijek nema svoj spomenik u glavnom gradu Hrvatske. A često je, što poglavito pamtimo, dr. Franji Tuđmanu, Vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga RH, znao reći:
“Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!”. Odnosilo se to na brojne pobjede nad srpskim i inim agresorima tijekom rata. U svakoj drugoj državi ovakav bi čovjek, neupitan domoljub, uvijek bio istican, ali jedino u Hrvatskoj, u kojoj on nije osamljeni slučaj, sve više pada u zaborav. Zašto je to tako? Pa, iz jednostavnog razloga što u nas oni koji dođu na vlast (svaka čast iznimkama) ponašaju se kao da je od njih počela povijest, a ono što je bilo prije jednostavno marginaliziraju i zaboravljaju. Čudom se čudimo da već nije realizirana ideja, koju predlažemo iz godine u godinu, da se Šušku podigne spomen obilježje, ako nigdje druge a ono ispred Ministarstva obrane RH u Zagrebu.
A tko je bio i što je značio Gojko Šušak za Hrvatsku, najbolje je na njegovoj sahrani na zagrebačkom Mirogoju naglasio prvi hrvatski predsjednik. Njegove riječi još uvijek odzvanjaju u našim srcima. Vrijedno se podsjetiti. Tuđman je rekao:
- Dragi Gojko, bio si među onima sa mnom koji nismo dvojili da možemo u ovim okolnostima ostvariti hrvatsku slobodu i hrvatsku državu. Kod toga smo morali imati odlučnosti, hrabrosti, mudrosti. Kod toga smo morali voditi računa da ne ponovimo pogrješke prošlosti, da hrvatski narod ne daje opet goleme, ne samo uzaludne žrtve, nego i žrtve koje će nas opterećivati u sadašnjosti i budućnosti. Uspjeli smo u tome zahvaljujući, kao što rekoh, u prvom redu i tome što si mi bio doista pouzdan, vjeran suradnik, čovjek koji je znao biti odlučan, ali i mudar i razborit. Stvaranje hrvatske slobode i neovisnosti ne bi značilo mnogo samo po sebi kad iza toga ne bi bila činjenica da smo prvi put ostvarili to da se hrvatski čovjek bori za svoju, samo za svoju sudbinu, a da se nije borio jedan protiv drugoga.
Dragi moj Gojko, ima onih, kakvih ima u svakom narodu pa ih ima i u hrvatskom, koji iz povijesti ništa nisu kadri naučiti, a misle da će tvoj odlazak na svoj način ugroziti ono što smo stvorili. Ti znaš, ja znam, zna stotine tisuća i milijuni hrvatskih ljudi, da će i Tvoja žrtva biti utkana u one temelje na kojima ćemo, sasvim sigurno, graditi svoju slobodu i svoju budućnost. Ima onih koji i danas govore o izolaciji Hrvatske. Bili ste prisutni kad je govorio prijatelj Gojkov i izaslanik SAD-a William Perry, a ovih dana najavio nam svoj dolazak i Sveti otac u državni posjet. To znači, stvorili smo Hrvatsku koju mnogi neće, ali i koju mnogi moraju respektirati, a ima, razumije se, razumnih ljudi u svijetu, i u Americi, i u Europi – istaknuo je Tuđman na oproštaju sa svojim, kako je znao isticati, i najvjernijim suradnikom i prijateljem.
Međutim, valja podsjetiti da je vrlo brzo nakon Šuškova odlaska preminuo i dr. Franjo Tuđman.(10. prosinca 1999.)
Mnogi još uvijek ne mogu prihvatiti činjenicu da je to baš tako trebalo biti!
Mladen Pavković