Lika na području Plitvica bila je mjesto herojskog otpora malobrojnih hrvatskih branitelja pred navalama zločinaca iz JNA i lokalnih Srba. Na području Drežnika i Plitvica hrvatski branitelji su se nalazili u bezizlaznom položaju okruženja. Također, hrvatski borci nalazili su se u mnogim džepovima oko Rakovice, Drežnika, Slunja, Vaganca i drugih mjesta u potpunom okruženju, braneći se svim sredstvima...
Kao osvetu za takav junački i neočekivani otpor, lokalni Srbi počinili su mnoge pokolje civila od Sertić Poljane, Rakovice, Drežnika i drugih mjesta Like, a zločinci većinom nisu procesuirani od strane DORH-a.
Nikola Hodak (24) poginuo je 8. listopada 1991. godine u silovitom i neizdrživom kombiniranom napadu pješačkih i oklopno-mehaniziranih srbo-četničkih snaga i JNA na području Rakovice, točnije Selišta Drežničkog.
Nakon cjelodnevnog sumanutog bombardiranja i proboja linije obrane, u želji da spriječe neprijatelja, braća Nikola i Ante Hodak, Josip Jole Lončar i Nikola Vuković, naoružani samo lakim naoružanjem i nekoliko tromblona, postavili su zasjedu u mjestu Selište Drežničko i suprotstavili se nailazećoj koloni oklopnih transportera JNA. Nikola je ustao iz zasjede i tromblonom pogodio oklopni transporter nakon čega je pogođen metkom iz teške strojnice.
Zbog nemogućnosti da tijelo izvuku i zakopaju, njegov brat Ante i ostali branitelji to su učinili u okrilju noći te su ga zakopali u obližnjoj šumi.
Plitvički kraj – nekažnjeni masakri koji su nepoznati hrvatskoj javnosti
Samo u plitvičkom kraju Like počinjeni su brojni zločini nad Hrvatima. Krajem ljeta i u jesen 1991. pobunjenici i JNA razorili su plitvička naselja: Vaganac, Poljanak, Matovinsku Lisinu, Selište, Koranu, Rastovaču, Grabovac, Saborsko i do kraja godine sva plitvička naselja bila su posve “očišćena” od Hrvata.
Hrvati su prestajali postojati na svojim vjekovnim ognjištima ovog dijela Like, na sličan način kao 1941. u okolici Lapca, Boričevca i Srba u Lici, te u obližnjim Drvaru, Grahovu i Petrovcu.
Neki od zločina u ovom kraju Like su bili u mjestima:
Vaganac – mješovito selo, imalo je 13 žrtava uglavnom civila, a među njima osam staraca (80-88 godina) ubijenih i izgorjelih 9. listopada 1991. u vlastitim zapaljenim kućama. Jedna starica (86), istog je dana zadavljena i bačena u bunar, pronađena je tek nakon rata.
Smoljanac – isključivo hrvatsko selo u kojemu je 4. prosinca 1991. ubijeno kod svoje kuće 7 od 12 u ratu ubijenih žitelja.
Rastovača – Iako su 1991. godine u selu živjela 104 Hrvata, a samo 5 Srba, napadnuto je i spaljeno 21. rujna 1991. Žrtve ovoga sela: starica i invalid koji nije mogao bježati.
Poljanak i susjedna Matovinska Lisina doživjeli su strašan pokolj. Tu su mještani ubijani pred očima vlastite djece, tijela nekih mještana ostala su nepokopana pred kućnim pragovima. Ubijeno je 14 žitelja, uglavnom starije dobi. Oca (1908.) i sina Lončara (1945.) objesili su 23. listopada 1991., a ostale (žene i muškarce): Vukoviće, Matovine i Sertiće kod njihovih kuća uglavnom 7. studenog 1991.
Iz hrvatskog naselja Korana, žitelji su se spasili bijegom, ali je u motelu “Grabovac” u kojem su sklonjeni prognanici iz okolnih naselja, granata sa srpskih položaja ubila troje mladih iz Korane (18 i 17 godina i dijete od 3 mjeseca).
Prijeboj je u II. svjetskom ratu bio “očišćen” od Hrvata, neki koji su se poslije II. svjetskog rata vratili bili su ubijeni, preostalih nekoliko protjerani su 1991., a jedan civil Hrvat je ubijen.
Čorci (Vrhovine). Dne 4. listopada 1991. spaljen je jedini hrvatski zaselak od 19 kuća s tridesetak žitelja, čiji su svi žitelji nosili prezime Čorak, a bili su uglavnom starice i starci.
VIDEO-Zločin Srba u Lici nad djecom (Rakovica)