ukovarski tjedan sjećanja nakratko je skrenuo pozornost s novih elitnih stanara i stanarica zagrebačkog istražnog atvora Remetinec. Ali taj tjedan sjećanja na ljude koji su prije trideset godina bili spremni 
žrtvovati sve, pa i vlastiti život, da bi obranili svoje domove, stvorili i obranili Hrvatsku, toliko je snažno podcrtao vrijednosni i moralni jaz koji dijeli njih i nove elitne stanarice i stanare Remetinca.
Jaz je to između jednog Jean-Michela iz Vesula, koji je došao iz Francuske pridružiti se tisućama svojih hrvatskih vršnjaka u ratu za hrvatsku slobodu, otišavši u smrt braneći Vukovar, i jedne Gabi iz Vinkovaca, koja je dvadesetak godina poslije, zahvaljujući dobro umreženoj majci Vinki, profesionalnu karijeru započela „usađena“ u hrvatski državni proračun, tretirajući ga kao kasicu za sebe, svoje prijatelje i političke partnere. Jaz je to između onih tisuća mladića iz cijele Hrvatske, koji su prije trideset godina krenuli u obranu države, i Piruške iz Glavica, koja je u savezu sa suprugom Zlatkom, živopisnim zagorskim HDZ-ovcem druge generacije, na žrtvi onih koju su obranili Hrvatsku, u politički visoko koruptivnom sustavu, ostvarila ideal hrvatskih političkih arivista – vilu na Tuškancu s uniformiranom poslugom, kako su dokumentirali mediji u vrijeme njezina prvog uhićenja.
Zarobljenost institucija
No, ovo nije priča o eventualnim kaznenim odgovornostima Piruške ili Gabi, Tomislava, koji je držao ključ od kase europskih fondova, državne odvjetnice Mirele, koja navodno dijeli savjete osumnjičenicima, ili supruga joj Gorana, koji je stjecao bogatstvo na tajnovite načine. Svi su oni dakako nevini i nevine do pravomoćne presude. Ovo je priča o 
moralnom posrnuću političkih elita koje danas upravljaju Hrvatskom, o banalnosti političke korupcije, o banalnosti pljačke proračuna koji te nove arivističke elite doživljavaju kao svoj novac, svoju imovinu. I ovo je napose priča o jednoj Lauri, bez koje ovaj proces procesuiranja korupcije na najvišim političkim razinama, a zbog unutarnje interesne premreženosti i zarobljenosti hrvatskih pravosudnih institucija, u Hrvatskoj ne bi mogao biti pokrenut.
Laura je dakako europska javna tužiteljica Laura Codruta Kovesi. No, Laura je iznad svega simbol za kazneni progon političkih elita ogrezlih u korupciju. Laura kao simbol progona korupcije u Rumunjskoj proizvedena je pod visokim pokroviteljstvom EU-a i SAD-a. Tadašnja rumunjska državna odvjetnica, najmlađa u povijesti države i bivša košarkašica, Laura Kovesi izdvojena je iz korumpiranog sustava u posebni antikorupcijski ured, dane su joj i ovlasti i potpora za masovni kazneni progon na najvišim političkim razinama.
Rumunjska je tada bila europski prvak u korupciji kroz koju se odlijevao i državni i europski novac. A postajala je i sve veći sigurnosni problem, ne samo zbog pljačke države, već i zbog utjecaja i sudjelovanja bivših komunističkih, s ruskim tajnim službama i dalje povezanim strukturama duboke rumunjske države. I na valu zapadne političke potpore, Laura je krenula kao buldožer. U nekoliko je godina pospremila iza rešetaka šezdesetak ministara i bivših ministara, uključujući i jednog bivšeg premijera, više od 250 gradonačelnika… Prigovarali su joj da je lovac na slavne glave, da podiže optužnice bez čvrstih dokaza. I prigovor je djelomično bio osnovan. Ali njezin zadatak i nije bio pisati pravno neoborive, sofisticirane optužnice, već provesti antikorupcijsku kampanju u rumunjskom političkom blatu, pokazati da put od ministarskog kabineta do zatvora može biti vrlo kratak, educirati ih (zatvorom) da novac kojim raspolažu, bio on državni ili europski – nije njihov novac.
Mali potres
I Laura je uspjela učiniti barem prve korake u razbijanju tih klijentelističkih običaja, Rumunjska je nakon njezine kampanje prepustila vrh korupcijske ljestvice Hrvatskoj i Bugarskoj. Ali, i rumunjska politička vlast riješila se Laure 
2018., uz optužbe za zloupotrebu ovlasti. No, veselje nije dugo trajalo. Samo godinu dana kasnije, koncem 2019. Laura Kovesi imenovana je glavnom europskom tužiteljicom, čiji ured čine 22 tužitelja iz država članica, uključujući hrvatsku Tamaru Laptoš. Njihov je zadatak kazneni progon za zlouporabe u korištenju novca iz europskih fondova. I očekivati je preslikavanje iskušanog rumunjskog modela na koruptivno najugroženije članice EU-a.
Zato nije iznenađenje što se među prvima na meti našla Hrvatska, a ne recimo Finska. Iznenađenje bi bilo da se kampanja zaustavi na Gabi i partnerima. Primijene li rumunjski model, u Remetincu bi uskoro moglo zasjedati više (bivših) ministara nego na Trgu Sv. Marka, i to u društvu hrvatskih arivističkih uspješnika i uglednika. Iz brze reakcije DORH-a (slučaj Canjuga, Alerić-Puhlin), koji nadasve podsjeća na pokušaj kontrole štete i obrane vlastitih propusta, dade se naslutiti da je početak Laurine kampanje izazvao nervozu u hrvatskim institucijama. Detalji istraga objavljeni u medijima, koji razotkrivaju potpunu premreženost, svu bahatost i banalnost koruptivnog raspolaganja proračunom, riječju, potpuno bolesnu državu, osigurat će Laurinoj kampanji javnu potporu. Čak ako optužnice i ne budu savršene. Laura nije rješenje, ona je mali potres i alarm u hrvatskom klijentelističkom klupku. Alarm bez kojeg nije moguće promijeniti običaje.
Višnja Starešina
Slobodna Dalmacija