Valjalo bi reći pokoju i o velikoj rekonstrukciji i personalnoj obnovi Plenkovićeve vlade, zar ne? Statistički nije mala stvar kada u desetak dana ode, dođe ili se ili zarotira trećina ministara u vladi. Pritisnuti nekretninskim aferama, odoše tako dragovoljno na poguranac Lovro Kuščević i Goran Marić. Zbog aferaškog biljega nešto starijeg datuma sam je veliki vođa smijenio Tomislava Tolušića i Gabrijelu Žalac. Zato što su to mediji stalno tražili, smijenio je i Nadu Murganić.
Stranačka mladež
Goran Grlić Radman, novi ministar vanjskih i europskih poslova, jedini je uistinu važan u cijeloj ovoj operaciji smjene, zamjene i rotacije ministara i to zbog operativnih priprema za hrvatsko predsjedanje Europskom unijom. Ujedno je i jedini koji ima primjereni profesionalni životopis.
Ostale ne bih niti spominjala poimenično. Ne zbog štednje papira, odnosno broja znakova. Iako je i to jedan od razloga. Ne zato što njihova imena i nije potrebno pamtiti, jer dolaze iz sive zone stranačke (HDZ-ove) mladeži stasale na političkom klijentelizmu i još su u fazi kada nemaju “pašnjake”, nešto kao Lovro prije desetak godina. Iako je i to jedan od razloga.
Ne spominjem ih ponajviše zato što su uistinu nevažni, zato što na njihovu mjestu može biti bilo tko, zato što je njihova jedina funkcija do sljedećih izbora biti u funkciji mekog slijetanja premijera Andreja Plenkovića. I koje li ironije, ta je operacija uistinu u interesu očuvanja političke pa i državne stabilnosti, za razliku od svih onih prethodnih lažnjaka kojima je Plenković provodio svoju (samo)volju pod izgovorom – očuvanja političke stabilnosti.
Visoki izvori bliski samome premijeru nastoje nam protumačiti kako je ovim smjenama, zamjenama i rotacijama premijer napravio “oštar rez”, koji će mu omogućiti “fresh start”. Pa će nakon tog friškog starta navodno vlada krenuti odlučno u strukturne reforme i razvoj svekoliki u posljednjoj godini mandata.
Mnogo realnije ovu je je operaciju prije dvjestotinjak godina opisao Hans Christian Andersen u svojoj bajci – “Carevo novo ruho”. Znate onu bajku o jednome caru opsjednutom željom da bude najljepše odjeveni car, i varalicama koji su mu ponudili istkati najljepše ruho, od najfinije tkanine, toliko fine da je samo pametni vide? I tako su varalice uzimale caru ogroman novac za tkaninu, a zauzvrat tkale ništa. Prazni zrak.
Imao je car svoje visoke izvore i crne labudove, svoje odane ministre, koji su išli u kontrolu izrade careva nova ruha. Ali nisu se usudili priznati da nema ruha, samo veliko ništa, jer bi to značilo da nisu pametni. Ni sam car nije mogao priznati da je nepametan pa je obukao to novo ruho od najfinije tkanine, odnosno veliko ništa i tako gol krenuo u procesiju gradom.
Ovo je liječnik koji je odlučio ovršiti Grad Split za 150 milijuna kuna
Andrej Plenković se trenutačno nalazi u fazi odijevanja novog ruha, koji nam njegovi vjerni suradnici nastoje predstaviti kao “fresh start”. A kad se već tako lijepo odjenuo, ili dopustio da ga odjenu, najviše što može učiniti za očuvanje stabilnosti jest da šeta dvorom, da ne pokazuje svoje novo ruho Gradu i Svijetu.
Prevedeno na jezik operativne politike to znači izdržati očekivane udarce od gorih od sebe i odraditi gotovo tehnički mandat Vlade do kraja. Već sad mu se izabrani koalicijski partner, dojučerašnji politički mrtvac HNS nameće kao kreator Vladine politike. Ministrica Divjak mu priprema novi ultimatum, glumeći dobru vilu prema prosvjetnim radnicima. Ivan Vrdoljak se prometnuo u arbitra za korupciju. Matija Posavec se distancira od njega i Vlade. Milorad Pupovac će mu nastojati diktirati političke prioritete. Milan Bandić će ga pritisnuti zagrebačkim projektima.
SDP, kojeg je prepustivši kraljevstvo varalicama i šivanju novog ruha, Plenković digao iz kome, već mu očekivano viče – Car je gol. Personalno devastirani, klijentelizmom zaraženi i međusobno podijeljeni HDZ, kojem ne samo da izmiče vlast na sljedećim izborima, već je upitan i opstanak stranke, ovaj je put zbog egzistencijalnih interesa izrazio spremnost paravanom “fresh up” operacije sačuvati carevu čast. Ali razotkriveni Car ne smije u Grad. Ne može više povući niti jedan politički snažan potez. Jer će i Grad vikati: Car je gol. I nema toga crnog labuda koji će moći promijeniti percepciju.
Što je preostalo Caru? Odmoriti u dvoru. Pogledati imaju ili još na nekoj poziciji u EU-u mjesto na kojem bi cijenili njegovo novo ruho. I u miru pročitati Andersenovu bajku o kojoj na portalu lektira.hr, koji pomaže učenicima savladati i razumjeti lektiru kažu da je to “zabavna priča koja govori o ljudskoj taštini, ali i strahu od istine te o mudrosti, gluposti, prepredenosti, naivnosti, ali i nesposobnosti. Ne treba zaboraviti na vječnu čovjekovu želju za položajem, materijalnim blagostanjem, ali i moći.”
Čita se besplatno u osnovnoj školi. Kasnije košta.
Autor-Višnja Starešina
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**