Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika u kontekstu rehabilitacija četništva u Srbiji, u više je navrata upoznavala hrvatsku javnost da je četničkome ideologu i vođi „đeneralu Draži Mihailoviću – Čiči“, podignut spomenik još davne 1992.
godine u Vukovaru nakon okupacije i stravičnih ratnih zločina nad stanovnicima grada i okolnih sela. U to je vrijeme gradom u ulozi gradonačelnika upravljao današnji saborski zastupnik iz redova SDSS-a dr. Vojislav Stanimirović. Spomenik je napravljen u Beogradu 1991. godine i bio je prvi spomenik podignut četničkom zločincu nakon njegova pogubljenja 1946. godine, te postavljen upravo u Vukovaru gdje je počinjen najveći ratni zločin u Domovinskom ratu, gdje se nakon pada grada 20. studenog 1991. godine orila pjesma: “Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate!“. Taj isti dan četnici s kokardama i vojnici tzv. JNA sa zvijezdama petokrakama na kapama, na Ovčari su od 17 sati pa do jedan
sat poslije ponoći mučili i sustavno u egzekucijama ubijali više od dvije stotine ranjenika iz vukovarske bolnice. Preko pet tisuća branitelja i civila stradalo je u stravičnom razaranju grada Vukovara, a na tisuće ih je odvedeno u logore širom Srbije.
Spomenik uklonjen iz Vukovara početkom 1997., vjerojatno „u znak dobre volje“, međunacionalne pomirbe i tolerancije. Spomenik je vraćen u Beograd, a potom 1998. godine postavljen u Brčkom.
Rehabilitacija Draže Mihailovića u biti je i posredna rehabilatacija svih četničkih zločina za vrijeme Domovinskog rata. Opće je poznata činjenica da su četničke postrojbe: ‘Šešeljevci’, ‘Dušan Silni’ i ‘Beli orlovi’, počinili stravične zločine u Tovarniku, Lovasu, Berku, Sotinu, Vukovaru, Ovčari, kao i na drugim područjima za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku,napominju iz Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik.
On je bio vođa četnika koji su počinili teške zločine nad Hrvatima i muslimanima u Drugom svjetskom ratu, a osobito na području istočne Hercegovine i Bileća.
U Bileću su bili znatiželjni kad će doći dan kada će se u Ravnogorskom parku uzdići Dražin spomenik. Jednima je „puno srce”, ali drugi ga – niti ne primjećuju.
Što je još zanimljivije, postavljanje spomenika inicirale su ljevičarske socijaldemokratske vlasti Bileće, a još je zanimljivije da je iz Bileće ranije maknut spomenik partizanima. Čak je i predsjednik SUBNOR-a Bileće Nemanja Papić bio za podizanje spomenika Draži Mihailoviću. Ironija je u tome, da se u Jugoslaviji dugo vremena učilo o Bileći kao ustaničkom partizanskom kraju protiv Nijemaca i Nezavisne Države Hrvatske.
Upravo u okolici Bileće i Gackog već u lipnju 1941. godine četnici su napravili velike zločine nad muslimanskim stanovništvom, a preostale muslimane ubili su i protjerali u ratu 1992. godine.
Spomenik četniku i zločincu Draži Mihajloviću djelo je kipara Milivoja Bokića. Bez postolja visok je oko 3,5 metra. Sredstva za izgradnju spomenika sakupljena su dragovoljnim prilozima pojedinaca, organizacija i poduzeća, a svoj doprinos dao je i kipar Bokić. Spomenikom je zaokruženo uređenje Ravnogorskog parka u Bileći koja je započeto 2010. godine.
Novinar i publicist Dragan Bursać je na Facebooku tada 2015 godine, događaj podizanja spomenika zločincu Mihailoviću u Bileći opisao ovim izrazima: “Skaradno, jadno, bijedno, profašistički, opskurno, skrnavo, revizionistički, sramotno, uvredljivo, neobrazovano, primitivno, zatucano, profano, grozno… I ne, ne pričam o ovom blesavom četničkom k**** u kamenu, nego o srBskoj politici sa obje strane Drine koja ga je postavila da vampira i mrači zdrav razum.”
Za razliku od većine država nastalih raspadom bivše Jugoslavije gdje se zločinac- četnički vojvoda Dragoljub Draža Mihajlović smatra suradnikom nacista i zločincem koji je opravdano osuđen na smrt, u Srbiji je nakon brojnih rasprava sud u Beogradu 2015. godine rehabilitirao Dražu Mihailovića. Posthumno i formalno su mu “vraćena građanska prava” koja su mu bila oduzeta kao zločincu, u kako su četnici tvrdili; „političko-ideološkom procesu komunističkog režima” 1946. godine….
-No, u Hrvatskoj se sad pune naručeni novinski članci i bruje sve podaničke Tv kuće o tom kako zapravo poniziti i umanjiti obrambeni Domovinski rat, poniziti hrvatske branitelje a posebno one koji su za svoju ratnu insigniju odabrali znak HOS sa vojnim pokličem “Za dom spremni”. Naravno, u konteksu cijele ove priče valja istaknuti da je Srbija, SANU i SPC namirisala krv na hrvatskom teritoriju, povodom raspada ex jugoslavije, te su upregnuli sve svoje srpske snage da na teritoriju Hrvatske zaokruže svoj odavno sanjani san “veliku srbiju”u čemu im je svojski pomogao i četnički pokret, kako u srbiji tako i u Hrvatskoj.
Političari lijevog političkog spektra potpomognuti sa suspektnim udrugama čiji su glavni financijeri vanjski čimbenici, nikako ne mogu doći sebi i svi redom su zajapureno, podižući i ljevu i desnu ruku sa stisnutom šakom u zrak , što je već davno viđeno u neka druga staljinističko komunistička i titoističko zločinačka vremena, upregnuli da se HOS potpuno uništi a posebno ratni poklič iz obrambenog Domovinskog rata, Za dom spremni , za što svi oni redom, kao i današnji predsjednik Hrvatske olako uspoređuju sa nekakvim prošlim vremenima iz vremena NDH, što je posve drugi vremenski kontekst za razliku od devedesetih godina kada je na Hrvatsku srbija krenula svom silinom da je razruši, pobije i porazi nedužno hrvatsko stanovništvo , ali su hrvatske oružane snage, među kojima je , naravno bio i HOS, na kraju do temelja porazili tu nemilu vojnu silu i otjerali je u srpski pašaluk odakle i danas kutri i analizira kako se to moglo dogoditi da njih poraze nenaoružani Hrvati, koji na svijetu slove kao najbolji ratnici, za razliku od srbočetničkog kukavičluka, koji je imao toliko vojne tehnike za koju nije imao dovoljno hrabrosti niti znanja , kako je upotrijebiti. Ali nakon samo 25 godina od stvaranja samostalne, nezavisne i demokratske države Hrvatske, političari “novog kova” koji nisu primirisali barut ni osjetili miris krvi i smrti u obrani Hrvatske od srpske agresije, polako, sustavno i melankonično u sebi uzdišući za (ex jugoslavijom)
Niti malo naivan napad na obrambeni Domovinski rat i hrvatske branitelje
Tužno je to da kao slobodan hrvatski narod i neki državotvorni političari nikako ne shvaćamo da treba budno paziti na etničke hrvate koji su politički jugoslaveni, vezani na KOS- ove stare paraobavještajne strukture koje uporno ruju protiv Hrvatske i Domovinskog rata, u krajnjem i protiv istinskih hrvatskih branitelja i visokih časnika, koje su redom poosuđivali, izbacili iz vojnog i društvenog života i tako otvorili sebi puteve za iživljavanje nad hrvatskim gospodarstvom, i hrvatskim bićem općenito, a posebno su se okomili na hrvatske branitelje među kojima su potpuno ravnopravni branitelji , pripadnici HOS-a. Dobro je svakom imalo umnom građaninu poznat krajnji cilj koji nije nimalo obećavajući.
Moralni i državotvorni pad
Tužno je to da su kao čunjevi moralno i u svakom drugom pogledu (čast iznimkama) popadali, barem “velik dio hrvatskih visokih časnika”, mahom pridošlih iz tadašnjih struktura JNA i KOS-ovog miljea te su kao takovi odmah postavljani na važna zapovjedna mjesta u ratne brigade u obrani od srpske agresije i kao takovi imali doticaj sa agresorskom srbijom, koja im je i danas pri srcu…
Vanjska Hrvatska diplomacija, kao da i “ne postoji”
Vanjskopolitički život i rad razno raznih veleposlanika je potpuno “zahrđao” te se kao takav niti ne primjećuje na međunarodnoj sceni, iako mu je to primarna djelatnost i posao…Upravo zato su ogromni prijepori za izbor novih hrvatskih diplomatskih predstavnika u samom vrhu politike Hrvatske od Banskih dvora do Pantovčaka, čemu svjedočimo i danas kao i izboru Predsjednika Vrhovnog suda u RH.
Nastavlja se…