Novigradskom bojištu zaustavljeni su i iz pokreta uvedeni direktno u borbu. Od 8. do 11. veljače 1993. godine i pristizanja Taktičke grupe 2. GBR upravo Vangama i malobrojnim snagama prije pobrojanih postrojbi pripadaju zasluge što Novigrad nije pao u ruke srpskih postrojbi…Pulske Vange“ su na izrazito nepovoljnom terenu i u teškim uvjetima održale položaje bez povlačenja te sačuvale Novigrad od više pokušaja neprijateljskog prodora, a svoju hrabrost platili su velikim žrtvama – 30 ranjenih suboraca i četiri poginula u samo prva tri dana obrane Novigrada. O težini borbe govori i podatak da je tu svaki četvrti pripadnik jedinice izbačen iz stroja. Živote su u borbama izgubili Muharem Hamzić, Anđelko Kecman, Dragan Grabovac , Miljenko Kvesić, Hvala vam i slava! Laka vam hrvatska zemlja!
„Vange“ su uvedene u borbu u nimalo dobrim uvjetima iz pokreta, preuzimajući položaje oko mjesta za koja se uopće nije znalo u čijim su rukama, baš kao što se nije znala ni snaga protivnika. Nakon prvog okršaja Vange su, iako u podređenom i krajnje nepovoljnom položaju, održale linije. Posebno otežavajuća okolnost bila im je što su zbog neposjedovanja preciznih informacija prilikom zauzimanja položaja bili prisiljeni zauzeti pozicije kod tzv. „ceste smrti“ ka Paljuvu, a koje su u početku držali bez iskopanih rovova. Tri dana i tri noći, junačkom obranom držali su položaje koji nisu bili inženjerijski uređeni, ručno su zidali suhozide i odolijevali kombiniranim topničkim i pješačkim napadima. Borba se vodila prsa o prsa. Njihov zapovjednik Luka Soldo, je nevjerojatnom hrabrošću i odlučnošću hrabrio svoje momke i stalno ponavljao“ imamo mrtvih i ranjenih, ali linija neće pasti“. Čovjek nije spavao ni trenutka u tih 72 sata krvavih borbi. Za satniju Mornaričko desantnog pješaštva (MDP) „Vange“ iz Pule, svi sudionici na Novigradskom bojištu, odreda imaju lijepe riječi zbog iskazane hrabrosti. Njihove žrtve tijekom krvavih borbi u tih tri dana i noći koje su vodili, od 4 poginula i 30-tak ranjenih najbolje govori o iskazanom junaštvu i odlučnosti da zadrže crtu, i ne dozvole višestruko nadmoćnijem neprijatelju da ih porazi.
Sve postrojbe su u kratkom vremenu, u par dana imale gubitke, poginule i ranjene vojnike kao i one koji nisu mogli izdržati takav intenzitet borbi! U jednom trenutku u Novigradu je bilo više postrojbi, s vrlo malo ljudstva, 2. bojna 112. brg., satnija mornaričkog pješaštva „Vange“, spec . postrojba GSOS sa Zuluom. Dio 1. bojne, 7. domobranske pukovnije, sve zajedno možda 150 – tak vojnika zajedno s posadama tenkova, topništva, vezom, itd…, izmučenih, iscrpljenih, sudionika teških bitaka. Narušen je bio sustav zapovijedanja, zbog velikog broja različitih postrojbi, sustav veze nije bio uštiman itd. Omjer snaga bio je višestruko u korist velikosrpsko- četničkog agresora u ljudstvu i tehnici.
Tijekom noći 08 – 09- veljače nitko nije spavao jer se znali ako neprijatelj ujutro krene, onako silovito kako su do tada napadali da bi dostignuta crta mogla pasti. Vratili bi se na početne položaje prije početka same „akcije Maslenica“, što bi bio vojni i politički poraz. Ujutro istog dana kad se očekivao napad, ništa se nije događalo. Vjerojatno su i oni imali velike gubitke i uzeli predah. Negdje oko 10.00 sati dolaze dva „Defendera“ s časnicima 2. GBR. „gromovi“ s oznakom 1. bojne „crne mambe“, bili su to zapovjednik (tada) bojnik Boris Jacović i satnik Miodrag Demo. Brzo su upoznati sa situacijom i bez uobičajenog zapovjednog izviđanja, preuzimaju crtu s postojećim snagama i u hodu odrađuju zapovjedna izviđanja, upoznavanja sa stanjem na bojišnici itd…
Refleksom pravih iskusnih zapovjednika shvatili su težinu situacije i odmah doveli ljudstvo na crtu. To je bilo pravo pojačanje, kompaktna, iskusna i odmorna postrojba na prostoru Novigrada. Iskusni, odmorni, dobro opremljeni gardisti brzo su se u tišini rasporedili i zauzeli položaje. To je bio jedan od ključnih trenutak stabiliziranja bojišnice na tom dijelu! Tu večer imali su vatreno krštenje, sutradan neprijateljske snage krenule su u žestoki napad ali su naišli na snažan otpor, odmornih i hrabrih ratnika i nanijeli im strašne gubitke u ljudstvu i tehnici. Iako su pripadnici „Crnih mambi“ imali gubitke, nanijeli su daleko veće gubitke neprijateljskim– četničkim snagama tako da poslije toga razbijene četničke snage nisu više imali onu žestinu napada kao do tada! Novigrad i Paljuv su ostali neosvojiva utvrda na „Masleničkom bojištu“.
Gromovima su poginuli zapovjednici Dragutin Naglaš i Vlado Brebrić, a i iz stroja je izbačeno nekoliko najboljih ljudi. Bio je to uvod u niz sukoba u okolici Novigrada, vođenih oko gradskoga groblja, Baždarića, Narandžića i Grgurića. Borbe su bile svakodnevne, dramatične i teške. Zadnji veliki napad srpske su snage povele 17. veljače, no doživjeli su težak poraz.
Poslije toga slijedili su uglavnom topnički napadi jer snaga za novi veliki udar napadači jednostavno više nisu imali. Novigrad je obranjen, ali uz iznimno visoku cijenu. U obrani tog maloga dalmatinskoga gradića poginulo je više od 70 branitelja a u odlučnom dvotjednom sudaru život je izgubilo 5, a teže i lakše ranjeno 66 Gromova.
