Za vrijeme VRO „Maslenica“ vodile su se žestoke bitke za Škabrnju…
S napadom se započelo 22.siječnja 1993. u jutarnjim satima. U napadu su sudjelovale postrojbe Specijalnih snaga GS OS, „Zrinski“, „Kralj Tomislav“ i dio 3. Bojne 7. Domobranske pukovnije s podstožernim postrojbama, topništva, protuoklopnog topništva tzv „Maljutkaši „ i dr. Nisu to bile popunjene postrojbe s ljudstvom po ustroju već djelomično. Moglo je biti ukupno 100 – tinjak pješaka. 7. Domobranska pukovnija 3. Bojna bila je raspoređena od Smrdelja – Zemunika Donjeg – Gradina – Mostar – prkos – Jošani, do naselja Zrilići – Gorica. Već u samom početku napada srbo-četničke snage pružale su žestok otpor. S vojničkog gledišta Škabrnja je u vrlo nepovoljnom taktičkom položaju, selo dugo oko 4,5 km, u podnožju Zemunika Gornjeg, Biljana Donjih, Nadina, a u pozadini dominira Debelo brdo, koje je bilo u rukama srbo – četničkih snaga s jakim topništvom i oklopom. Škabrnja je bila okružena minskim poljima. U takvim nepovoljnim uvjetima, u žestokim borbama, ovladalo se dijelom Škabrnje, Ambarom i centrom mjesta oko razrušene crkve Uznesenja Blažene Djevice, do Ražovljeve glavice, gdje su se vodile najžešće borbe. Prioritet je bio zauzimanje Ražovljeve glavice,gdje bi se imala kakva takva kontrola i pregled prema nadirućim neprijateljskim snagama.
24. siječnja ’93. dolazi do smjene postrojbi, položaje preuzima Mješoviti odred mornaričke pješadije Dugi otok – Ugljan (Otočki bataljun) s jednim vodom 7. Dp. Borbe su bile žestoke, posebno na Ražovljevoj glavici, koja je bila izložena jakom djelovanju topništva, protuzrakoplovnih strojnica i pješačkih napada. Na Ražovljevoj glavici više puta su se izmjenjivale naše i srbo – četničke snage. 26. Siječnja ’93 junački su život izgubili zapovjednik satnije Otočkog bataljuna Denis Špika i pripadnik 7. Dp Dragan Gulan, uz desetak ranjenih branitelja. Ražovljeva glavica ponovo pada u neprijateljske ruke, ali borbe se i dalje vode i dio Škabrnje se čvrsto drži.
Dolazak IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”
28. siječnja ’93 dolazi do ponovne smjene postrojbi, kad dolaze pripadnici IX. Bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“ 114. brigade HV. Negdje oko 120 pripadnika HOS-a preuzeli su položaje, rotirajući se međusobno, uz skupinu 7. Domobranske pukovnije u samom mjestu i potporom koju su im pružali topništvom, čuvajući im bokove u Zemuniku Donjem, Prkosu – Gravići, Jošane – Galovac. Škabrnju su napadale razne četničke postrojbe kao što su „Alfe“ ratnog zločinca tzv. Kapetana Dragana, Arkanovi „Tigrovi“, postrojbe „Štit“ iz Beograda, itd. Svi su oni, što samostalno, što kombinirano, pokušali okupirati Škabrnju. Međutim postrojbe HOS-a izvrsno su reagirale i pruzele inicijativu u takvom okruženju. Pod vodstvom legendarnog Marka Skeje, aktivnom obranom, stalno su vršene diverzije, upadi u međuprostor i nanosili su velike gubitke neprijateljskim snagama.
Aktivna obrana Škabrnje bilo je jedino rješenje, koja je bila u vrlo teškoj poziciji za obranu, u poluokruženju i u ravnici, nad kojom dominira obližnje selo Nadin, Biljane, ali i Ražovljeva glava koja je bila pod nadzorom srbo-četnika. Minska polja sa svih strana, jedina prometnica Prkos – Škabrnja bila je pod neprestanom vatrom i otežavalo je komunikaciju, dostavu hrane i streljiva, sanitetsko zbrinjavanje ranjenika i uključivanje mogućih pojačanja preko interventnih skupina.
Bojna HOS-a bila je 43 dana u okruženju paravojnih srbo-četničkih postrojbi. Nadljudskim naporima branili su Škabrnju. Zatvorili su sve prilaze Škabrnji, ali i radili stalne diverzije prema Ražovljevoj glavi, Biljanima i Zemuniku Gornjem, gdje su se okupljale velike agresorske snage za napad. Tako su, primjerice, u jednom od napada na Zemunik Gornji HOS-ovci uništili srbo-četnicima 2 topa T-12, nekoliko transportera, nekoliko minobacača 120 mm, dosta pješačkog naoružanja. Neprijateljske snage imale su i ljudske gubitke, poginulih četnika, primjerice, poginuo je zapovjednik motoriziranog bataljuna 92. brigade potpukovnik Živko Tišma.
Thomas Crowley bi sa svojim mocima u diverzijama, postavljao mine u rovove, na Ražovljevoj glavici, pa kada bi vidio četnike, počeo bi po njima pucati minobacačem, oni bi sklanjajući se u rovove i stradavali.
Ponovni pad i okupacija Škabrnje
Nakon 43 dana, 12. ožujka 1993. iscrpljene pripadnike IX. bojne HOS-a zamijenile su postrojbe Specijalnih snaga HV „Matija Vlačić“ s jednim vodom 7. Dp Zadar. HOS-ovci su tada zamijenjeni zato što su bili previše umorni. Nove snage koje su došle u Škabrnju nisu bile u stanju na isti način držati Škabrnju, aktivnom obranom i diverzijama. Takav način obrane bio je jedino moguć. Međutim nisu uspjeli djelovati na isti način kao HOS. Bilo je više razloga; novo postavljena minska polja i klopke nisu preuzete na adekvatan način i postrojba nije imala sposobnosti na tzv. diverzantski način držati obranu Škabrnje. Vrlo brzo neprijatelj je uočio da je došlo do smjene postrojbi i da se međuprostor više ne kontrolira, diverzijama i zasjedama, već pasivno. Vrlo brzo elitne neprijateljske srbo – četničke snage su se pregrupirale i krenule u žestok napad s jakom topničkom potporom, uz sudjelovanje oklopništva.
Napad je počeo 18. Ožujka ’93 oko 11.00 sati na prednji dio položaja u centru mjesta. U silovitom udaru naše snage su razbijene. Poginula su četiri pripadnika 7. Domobranske pukovnije, Ivan Klarin, Slavko Erak, Rade Bilaver i Zoran Bašić uz nekoliko ranjenih pripadnika, a četvero zarobljeno troje iz 7 domobranske pukovnije i jedan iz SP „Matija Vlačić“, koji su kasnije živi razmijenjeni. U tom okršaju poginuo je jedan pripadnik „Alfi“ tzv. Kapetana Dragana, a više ih je bilo ranjeno. Sutradan je u Škabrnju ušlo više interventnih destina iz 7. Domobranske pukovnije, Logističke baze Zadar, 72. i 73. bojne Vojne policije kao i interventna desetina iz 5. GBR. Svi poginuli pripadnici 7. Domobranske pukovnije izvučeni su i uz žestoke borbe svi položaji su vraćeni. Neprijatelj je imao velike gubitke, samo Nacionalna garda Milorada Ulemeka Legije imala je više poginulih. Nakon dva dana iscrpljujućih, žestokih borbi dolazi do smjene postrojbi.
Položaje preuzima satnija osiguranja 93. Zrakoplovne baze Zemunik koja nije bila spremna za takvu vrstu zadaće. 21. ožujka ’93., srbo-četnici kreću u još jedan napad gdje nažalost nanose strašne gubitke postrojbi. Šest poginulih i desetak ranjenih rezultat je te jednodnevne bitke. Poginuli su pripadnici 93. Zrakoplovne baze, Marijan Grdović, Marin Jerak, Milan Mrdalj, Šime Smolić, Darko Torbarina i Mladen Veleslavić iz mjesta Sukošan i Debeljak. Bez obzira na teške gubitke, dio položaja kod Ambara, branjen je za eventualan nastavak obrane dijela Škabrnje. Procjena je bila da bez zauzimanja Zemunika Gornjeg, Biljana Donjih i Nadina, nije moguće držati Škabrnju. Takva akcija tražila bi dovođenje i angažman velikih snaga, dobro planiranje i snažan napad, što nije u tom trenutku bilo moguće.
22. Ožujka ’93 Škabrnja je napuštena i konačno oslobođena u VRO „Oluja“od strane pripadnika 7. domobranske pukovnije.
Ukupno je poginulo 12 branitelja u akciji „Maslenica“ i obrani Škabrnje nakon akcije. Jedan pripadnik Otočkog bataljuna Dugi otok-Ugljan, Denis Špika, pet pripadnika 7. Domobranske pukovnije Zadar, Dragan Gulan, Ivan Klarin, Slavko Erak, Rade Bilaver i Zoran Bašić i šest pripadnika 93. Zrakoplovne baze Zemunik, Marijan Grdović, Marin Jerak, Milan Mrdalj, Šime Smolić, Darko Torbarina i Mladen Veleslavić.
Tekst; umirovljeni brigadir Danijel Kotlar
