Hrvatsko društvo, svi znamo, vidimo i osjećamo, podijeljeno je na dvije struje različitih svjetonazora, „lijevo“ i „desno“. Ta podijeljenost ima svoju genezu, pravila igre i igrače. Ako znamo da „ljevici“ pripadaju socijalisti, bivši nereformirani komunisti, neoliberali, borci za socijalnu pravdu koji okupljaju LGBTQ…, feminističke ili komunističke aktiviste, globalisti i zagovornici EU idiotarije, „uvoznici“ emigranata i ostali nametljivci i neradnici koji sisaju državni proračun, onda znamo da mi branitelji pripadamo „desno“. Ne „desno“ kakvim ga nastoji prikazati skupina koju sam nabrojio već „desno“ kao konzervativno i pozitivno, kao svjetonazor u kojemu su stvari vrlo jasno posložene, Bog, obitelj i domovina. Naročito ne „desno“ kakvim ga svi glavni mediji u Hrvatskoj nastoje prikazati, a koji su po mom skromnom mišljenju potpuno „lijevo“ i najznačajniji su alat u djelovanju nazadne ljevice. Bolno nazadne, bez obzira što oni za sebe vole misliti da su progresivni, moralno i intelektualno superiorni „desnici“. Dakle, što se nas branitelja tiče, mediji su naši svjetonazorski neprijatelji i to je jako vidljivo u nastupima perjanica ovog segmenta društva i na prste jedne ruke možemo nabrojati novinare koji zastupaju našu stranu bezuvjetno i uvijek.Mediji su jedan od „igrača“ ljevice.
Kako pravila igre nalažu izvršavanje određenih zadaća s određenim ciljem vrlo je lako svrstati igrače u timove. Stranke ili pojedinci koji se zalažu za npr. nekontrolirani uvoz pola Afrike u EU, Istanbulsku Konvenciju, HNS-ov kurikul ili uporabu OS po nalogu EU idiota, puštanju Monsanto-a u Slavoniju, neproglašavanju ZERP-a i sl., igraju za „lijevi“ tim. Njihov krajnji cilj je globalizacija i državna kontrola svakog aspekta života. Njihov krajnji cilj je jedna vlada, jedna vjera, jedna valuta i nema državnih granica. Iz nastupa sadašnjeg Pape u posljednje vrijeme npr., dade se primijetiti ovo o čemu govorim i kada je Vatikan u pitanju. Uostalom, kada je u pitanju migrantska kriza Dalaj Lama je taj koji govori pametne i logične stvari. Ovime sam htio postaviti branitelje u kontekst političkih zbivanja posljednjih godina u kojemu smo mi zaštitnici konzervativnih vrijednosti kao što su vjera u Boga, obitelji kao čvrstog i glavnog temelja stabilnog društva, slobode i suverenosti Hrvatske u svojim granicama i kršćanske solidarnosti i pravde. Branitelji kao skupina, kad su nas već smjestili u „populaciju“, pripada „desno“, a iz toga je jasno da svaki onaj tko se u ime branitelja predstavlja i koji je na račun branitelja u nekoj ulozi u društvu, dužan zastupati naše stavove ili odstupiti i baviti se nečim drugim!
Načini na kojima se lomi duh branitelja i onoga što oni predstavljaju su brojni, ali djelovanje medija je najbolnije jer je najvidljivije i sveprisutno 24/7. Mediji su dio izvršne scene bolesne politike i njihova zadaća je progurati zamisli idiota koji upravljaju, ali samo ako su to„ljevičarske“ zamisli. Usput od nas prave budale. Gadljivo je više gledati nametanje ideologije s malih ekrana i ciljano i bezobrazno javno „demoliranje“ bilo koga drugačijeg mišljenja i ciljano namještanje pojedinaca i njihove agende u medijima. Isto tako je gadljivo više ignoriranje naših stvarnih problema u medijima, izbjegavanje dijaloga i debata s braniteljima, izbjegavanje na stotine pravednih i angažiranih branitelja i njihovih stavova i razmišljanja. Primjera za to je bezbroj, ali ja ću spomenuti samo one koji pretendiraju ili glume da su na našoj strani poput emisije „Veterani mira“ HRT-a koju bi trebao uređivati branitelj i u kojoj bi branitelj trebao biti voditelj ili poput redakcije rubrike „domovina“ u Dnevnom u kojoj ne sjedi niti jedan branitelj koji piše i koja selektivno prenosi stvari koje branitelji pišu ili poput npr. portala Direktno ili Kamenjar-a koji uopće nemaju rubrike „branitelji pišu“ i koji također vrlo selektivno prenose stvari koje mi objavljujemo i koji predugo ignoriraju ekipu koja ne piše u skladu sa „stranačkom stegom“ i sl.
Mediji te mogu proslaviti ili uništiti, to je poznato. Stavimo to u braniteljski kontekst i sjetimo se Crnoje i njegovih muka i sjetimo se medija u to doba, a pogledajmo te iste medije u slučaju Đakića. Crnoja je bio „desni“ kandidat koji ne paše ljevici, a Đakić je „desni“ kandidat koji joj paše, branitelji Crnoju podržavaju, a Đakića ne (tu ne računam interesnu skupinu okupljenu oko njega). Sjetimo se ponovo kako su mediji odradili Crnoju, a kako odrađuju Đakića!
Količina tekstova i nastupa u glavnim medijima usmjerenih protiv branitelja, Domovinskog rata, uloge branitelja u društvu i vremenima stvaranja moderne Hrvatske države, socijalnom statusu i sl. je tolika da postaje apsurd i to je dobro. Jedino pretjerivanjem mogu otkriti svoje namjere, a mediji u Hrvatskoj su pretjerali u odnosu na nas branitelje i to debelo! Medijski prostor Hrvatske, a i EU, zagađen je „ljevičarskom“ neomarxističkom ideologijom i ne vidi se skori izlaz iz te situacije obzirom da ne postoji konzervativni televizijski kanal na kojemu možemo čuti drugu stranu kao npr. FOX kanal u Americi. Emisije poput Bujice ili podcast Velebit na Youtube-u nisu dovoljni.
Nama braniteljima potrebno je ujedinjenje prije svih ostalih jer smo mi jedna od tih rijetkih skupina ili kasti, kad su stvari već tako posložene, u kojoj je sadržana većina vrijednosti potrebnih da društvo napreduje i to nam nije poklonjeno, to nam je putem usađeno. A naš put nije bio lagan i sigurno je bio nemjerljivo teži od pripadnika kaste – mediji ili bilo koje druge. Našim ujedinjenjem znatno bi se smanjio i njihov uticaj, a posljedično i utjecaj bolesne politike, oni to ne žele i stoga bježe od te inicijative kao vrag od tamjana.
Vrijeme je se branitelji trgnu i da svi u svojim sredinama vrše pritisak na vođe braniteljske scene da se o ovom problemu DISKUTIRA i RAZGOVARA! Ne putem Facebooka i virtualno – već uživo u prostorijama udruga kad su nam već mediji nedostupni. A ako se ujedinimo imat ćemo svoje medije! Vrijeme je da se članstvo tih udruga konsolidira i zahtijeva od svojih predstavnika određeno ponašanje umjesto da se sklanjaju i viđaju jedino na posljednjim ispraćajima suboraca. Na kraju i to je „povlastica“ pripadanja kasti – branitelj, prosječni životni vijek od 49-50 godina. Vrijeme nam se ujediniti dok nas još ima, jer neće proći puno vremena prije nego li nas bude jedva za napunit Lisinski a pri tom ne mislim na ekipu koja je punila Lisinskog u predizborna vremena.
Mediji su neprijatelj, isključite TV!