U početku bijaše riječ!
Što se nas Kršćana tiče,fundamentalna ideja Knjige Postanka iz Starog Zavjeta jest ta da Bog koristi istinit govor ili riječ Božju da bi ljudima predočio potencijal za dobar život. Naime, zamišljeno je da, ako slušamo riječ Božju i ponašamo se shodno, život bi trebao biti dobar,a osnova svega je iskren i istinit govor. Otprilike, kako ja to shvaćam, ideja je da ako se istinit i iskren govor koristi u izgradnji društva tada ćetodruštvo biti dobro.Općenito govoreći, potencijal je ukupnost snage, moći, sposobnosti i mogućnosti i njemu smo izloženi svi, a na nama je odluka kako ćemo ga koristiti isvakoga dana se iznova moramo suočiti sa izborom između govorenja istine ili laganja.
Svi mi vrlo dobro znamo što je ispravno, a što ne i svi znamo da nikako nismo ponosni na sebe, ako smo do cilja došli lažima i manipulacijom. Trudimo se ostaviti dojam prema vani, ali gorčina ostaje u duši, jer sami znamo kako nije onako kako se čini da jest ili kako se mi trudimo da izgleda. Isto tako se naspram drugih moramo odnositi kao prema biću slobodne volje koje, kao i mi, želi donositi odluke, biti nagrađen za dobro i kažnjen za loše djelo i ako našim postupcima upravlja iskren i istinit govor možda je stvarno moguće lijepo živjeti.
Kako našim društvom dominira ljevica laž je alat zanata, put ka uspjehu, karta za budućnost, laž je normalna. I kako hrvatskim društvom dominiraju neoliberali, ljevičari i nereformirani komunisti, teologija nema baš mjesta u ionako nepostojećim debatama i na prste jedne ruke se dade nabrojiti one koje uopće možete „dodirnuti“ spominjući Boga i vjeru. A jedni od onih koji bi se trebali trgnuti na riječ Božju su svi branitelji koji su do svojih pozicija došli isključivo sudjelovanjem u Domovinskom ratu.Simbol Domovinskog rata je Krunica, a ona to nije iz estetskih razloga!
Jedna od osnovnih zadaća „uhljebljenih“ branitelja jest zaštita digniteta kako Domovinskog rata tako i sudionika istog u svim prilikama i na svakom mjestu i to po cijenu svog komoda. To su ljudi za koje ona „… zahvaljujući onima koji su položili svoje živote na Oltar domovine, mi danas uživamo slobodu.“ važi doslovno. Doslovno su zahvaljujući nama ostalima, živima i mrtvima, došli u situaciju da postanu savjetnici, gospodarstvenici, ministri ili šefovi udruga i u skladu sa situacijom u političkom životu u Hrvatskoj, zanemarili onaj dio o obavezama i prihvatili samo onaj o svojim pravima, materijalnim naravno. A kako sam već napomenuo, njihova obaveza je i obrana vrijednosti za koje smo se borili od ljevičara protiv kojih smo se borili. A rade li to naši predstavnici!? Govore li istinu i brane li nas od neistina!? Ili paze na svoje guzice i puštaju „karavanu“ da prolazi dok mi lajemo!? Jer ako je ovo drugo, trebamo ih smijeniti!
Primjera nametanja ljevičarske ideologije kroz laž i manipulaciju ima napretek, a kako su mediji u njihovim šapama, narod nema priliku čuti niti druge ideje niti druge ljude. Vječito iste face gnječe nam mozgove poluistinama, lažima i prozirnom demagogijom i pritom dobijaju lijepe novce.A neprimjerenog vrijeđanja vrijednosti koje su nam važne ima toliko da bi bilo lakše nabrojati one koje imaju pozitivan karakter. S druge strane ne mogu pronaći primjer gdje bi npr. Ministar branitelja ili obrane, savjetnik u uredu Predsjednice ili Sabora „napao“ brojne neprimjerene izjave raznih javnih osoba i obranio dijelom dignitet i rata i ratnika. A to može samo značiti da protiv takovih izjava i ljudi koji ih daju nemaju ništa. Prošao je „ljevičarski“ kurikul, prolazi „ljevičarsko“ financiranje udruga civilnog društva koji dekonstruiraju države gdje god se pojave, prolazi nametanje „ljevičarske“ političke korektnosti tj. cenzura misli i riječi, prolazi od „ljevičara“ potaknuta „migrantska kriza“ tj. invazija Europe, prolazi „ljevičarsko“ izrugivanje s kršćanskim vrijednostima, prolazi „ljevičarsko“ izvrtanje istine i prikrivanje stvarnosti o globalnim prilikama, prolazi „ljevičarska“ priča o čovjeku kao uzroku klimatskih promjena, prolazi „ljevičarsko“ karikiranje umjetnosti i kulture, itd., itd. A naši „desničari“ šute. Boje se da im „ljevičari“ ne prilijepe etiketu nacista, mrzitelj, sirovina. Više se boje njih nego nas koji smo ih izabrali da sjede tamo gdje im već guzice jesu. Je li vrijeme tome stati na kraj?
Zaključujem kako je krajnje vrijeme osnivanja jedne krovne udruge branitelja kako bi politikantima izbili iz ruku mogućnost manipuliranja i „naručenih“ reakcija udruga na bilo kakav problem. A da je to ispravan put dade se zaključiti i iz članka onog idiota Tomića, jer ako njemu ideja ne valja znači da je dobra. Usput, eto nam i primjera gdje su i ministar Krstičević i ministar Medved trebali reagirati jer se, ako ništa drugo, radi o utjecajnom idiotu koji svoje idiotske kolumne piše u bitnom mediju, od države sufinanciranom mediju.A što predsjednica i vrhovna zapovjednica OS ili njezin ured nemaju ništa za komentirati na trabunjanje Teršeličke o nekakvoj opasnosti za nove sukobe ili nam objasniti koja je to ugroza na Sredozemlju o kojoj govori ministar Krstičević? Ne misli valjda na operaciju prevoženja migranata preko mora kako bi se potpomogla suluda migrantska politika one Merkel?
Zaključujem kako već predugo traje iživljavanje političara nad nama da bi im to više smjeli dopuštati u mjeri u kojoj to činimo i smatram kako su branitelji snaga na koju treba računati, ako se mislimo uhvatiti u koštac sa problemima koji nas muče kao narod. Za „ljevičare“ je jedino prihvatljiva razbijena „braniteljska scena“ i protiv toga boriti se može jedino ujedinjenjem. Tu ideju dobrim dijelom koče upravo šefići tih udrugica jer postojanjem istih dobivaju na važnosti, a i u prilici su besplatno piti, jesti, voziti se i razgovarati na mob. i većina ih upravo tome i služi, a zauzvrat, kada politikantima zatrebaju, dobiju njihove ručice u zraku. A tko trenutno drži bitne udruge „pod kontrolom“? Tko od udruga naručuje javne reakcije i usmjerava njihovo djelovanje? I najvažnije pitanje, zašto to radi na način na koji paše „ljevičarima“ i na uštrb nas „desničara“? Dok braniteljima drže „glave ispod vode“ sve im prolazi i dok se naši predstavnici ponašaju na način da u politiku ulaze kao pudlice umjesto ovčara sve im prolazi. Kada bi postojala jedna krovna udruga branitelja postojala bi i mogućnost da mi sami postavljamo ministra branitelja, a poželjno i obrane i da ih isto tako mi možemo smijeniti (na izborima) ako posao odrađuju loše. Prepustiti tu odluku liku kao što je npr. Plenković trenutno, voda je na „ljevičarski“ mlin jer možda on smatra da je njegova politika desni centar zato jer je on to tako kaže, ali njegova djela su lijevo 1/1.
Kako previše istinskih dragovoljaca, pravih boraca i junaka dijeli moje mišljenje ne pada mi teško slušati zvukove zatvaranja svakakvih vrata ispred svog nosa, ali me muči činjenica da ne mogu ništa promijeniti kao pojedinac, a znam da ujedinjeni možemo čuda, a promjena je nužna i to svi već vide i osjećaju.
A početak svega je – govorenje istine.