Još jedna tužna obljetnica vukovarske tragedije je iza nas. Unatoč političkim “smicalicama”, Kolona sjećanja bila je veća nego ikad, a obilježena je dostojanstveno, bez podjela i sa puno pijeteta.
Iako su se upaljene svijeće stradalim civilima i braniteljima toga grada davno ugasile, Vukovar kao tema “tinja” kroz cijelu godinu. I sve bi bilo potpuno uobičajeno da jedan Srbin preko društvene mreže Vukovarcima nije rekao “izvinite”, prenosi dnevno.hr.
Naime, Petar Matijević kaže kako je djetinjstvo proveo u Vukovaru, no tada nije previše toga shvaćao:
“Da, Srbin sam i nakon pada Vukovara u srpske ruke mi smo se onako izbeglički srećni vratili u Borovo među one ruševine”, napisao je Matijević koji se prisjetio bogibije trogodišnje djevojčice koja se igrala pred zgradom.
“Nisam mogao da verujem da su Hrvati tako uništili naš Vukovar i Borovo! Pitao sam majku kad je ona tačno izašla iz Vukovara a ona kaže onoga dana kada su se pojavili avioni. Pitao sam kakvi avioni? Pa, jugoslavenski, reče ona meni. Kako majko, bio sam uporan, pa ovo je bila Jugoslavija! Znam sine, ali jugoslavenski avioni su bombardovali Vukovar a srpske snage su uništile Tovarnik, Ilaču, Slakovce, Jankovce… Pitao sam kako to da Negoslavci nisu srušeni, a ona mi je rekla da nisu jer su tamo živeli Srbi. ”
Matijević je, kaže, sate i sate proveo na internetu istražujući ratne zločine. Pronalazeći odgovore, došao je do jedne spoznaje.
“Vukovar je žrtva jednog i drugog nacionalizma, ali je samo jedan nacionalizam imao avione, upregao haubice, podelio oružje, doveo pljačkaše i silovatelje i ubice da masakriraju moj grad i moje sugrađane. To nikada neće biti ‘moji’ pa makar se stoput prezivali Jovanović ili Đorđević.”
Petar Matijević kaže da sad shvaća kako je priča o Vukovaru slojevita.
“Sada sa 40 i nešto godina vrlo dobro znam kako je i kad rat počeo i imam samo jedno da poručim Vukovarcima, Hrvatima, Srbima, Rusinima – pogledajte istini u oči! Uvek i bez obzira na sve! Saosećam sa svim Hrvatima iz Vukovara, izražavam saučešće i upućujem izvinjenje svima. Ne zbog mene, tada sam bio mali, nego zbog moje dece koja neće, nadam se, doživeti nešto slično.”