Ovih su dana iz jame Jazovka nedaleko od Sošica na području općine Žumberak iskopani posmrtni ostaci čak 814 žrtava. Riječ je o masovnom ubojstvu – zločinima partizana pretežno nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, ta vijest u hrvatskim medijima ostala je na margini margina. Mnogo više prostora u novinama, na radiju i televiziji dobivaju igrači koji prelaze iz kluba u klub ili pak razne severine, bačićke, šuputice, veljače, pusićke ili pak istospolni parovi…
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved uz ostalo je potvrdio da je „Jama Jazovka dosad najveće nalazište“ te da su „iz nje ovih dana izvučeni posmrtni ostaci 814 žrtava masovnog ubojstva tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Identifikacija neće biti moguća s obzirom na stanje posmrtnih ostataka“ – pojasnio je Medved.
Također je dodao da je cijeli posao obavljen u iznimno kratkom vremenu u svega tjedan dana, a da su u posjedu dokaza da su u jami okončali svoje živote bez suda i suđenja i ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre, žene djeca i starci!
Za sve žrtve iz jame Jazovka bit će sagrađena dostojanstvena grobnica.
Međutim, nitko ne govori: što se do danas čekalo s ekshumacijom, kad su i „mala djeca“, poglavito s ovog područja, godinama znala i upozoravala na ovo strašno mjesto partizanskih zločina, u kojima su pored hrvatskih partizanskih jedinica sudjelovale i one iz Srbije?
Netko je namjerno učinio sve da se za ove zločine „nikada ništa ne sazna“, odnosno da se posmrtni ostaci počnu izvlačiti tek kad „svi“ budu sigurni da im se ne može utvrditi identitet!
Partizani su, pod vodstvom Josipa Broza Tita, iza sebe, i to nakon završetka Drugog svjetskog rata, ostavili na tisuće masovnih grobnica, od kojih će se tek jedan manji dio otkopati i istražiti, a rezultat će nažalost biti isti- nitko, kao ni ovaj put neće moći utvrditi identitet nevinih žrtava.
O ustaškom logoru Jasenovac se neprestano govori, piše i laže o broju ubijenih, a na tom području je osnovan i Memorijalni centar. Srbi neprestano ukazuju da su tamo njihovi građani bile žrtve, a da je za sve to, do današnjih dana, kriv hrvatski narod.
Stoga predlažemo da oko jame Jazovka sve na završi otkrivanjem „dostojanstvene grobnice“, tim prije što se zna da i oko ovog mjesta još postoji više neotkrivenih masovnih grobnica, već da se i na tom području osnuje Spomen područje, odnosno Memorijalni muzej, baš kao što to treba učiniti i u Macelju, gdje se u tamošnjim šumama još uvijek kriju posmrtni ostaci na tisuće i tisuće nevinih Hrvata, također stradalih od partizanskih krvničkih ruku.
Ako je Ante Pavelić odgovoran za zločine u NDH onda su maršal Tito i njegovi „komandanti“ odgovorni za zločine partizana i komunista nakon Drugog svjetskog rata, tim prije što ratni zločini ne zastarjevaju.
Nije istina da „nitko“ ne zna, odnosno da se ne može utvrditi identitet partizanskih zločinaca, već je istina da ih nitko ne traži niti pokreće istrage. Najlakše je reći da će za nevine žrtve biti sagrađena „dostojanstvena grobnica“. A što će pisati na toj grobnici? Da su nevini ljudi sami pali u ovu duboku i mračnu jamu? Ili…
Sve hrvatske vlasti dosad su marginalizirale ovo mjesto, a one koji su se okupljali oko te jame (kakve od 1945. nema u Europi!) čak su i proganjali, jer da su tamo odlazili samo i isključivo ekstremni hrvatski nacionalisti, pa čak i fašisti.
Na dan kad je iskopano 814 žrtava u Hrvatskoj su zastave morale biti spuštene na pola koplja, a u cijeloj državi je morao biti proglašen dan žalosti.
Također je prva vijest u informativnim emisijama trebala biti da je u svezi ovog nezapamćenog zločina netko i priveden pravdi (nije valjda da su već svi partizanski i ini zločinci umrli. Evo, bivšem Udbašu Josipu Manoliću je „tek“ 100 godina!).
U Hrvatskoj „nitko nema pojima“ ni tko je odgovoran za oko 150 dosad znanih masovnih grobnica iz hrvatskog Domovinskoga rata. Na mjestima gdje su pronađene nevine žrtve srpske i ine agresije postavljeni su dostojanstveni spomenici, ali ni na jednom ne pišu imena žrtava. Kao, to nije važno!?
U Vukovaru, na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, je najveća masovna grobnica. Tamo je postavljeno 938 bijelih križeva, ali ni na jednom nema imena i prezimena, tako da su i tamo „ljudi pretvoreni u brojke“.
Jedino se u Jasenovcu „točno“ znaju imena ubijenih!?
Nije smiješno, ali je žalosno.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
