Bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader je u ponedjeljak, u ponovljenom suđenju, proglašen krivim u slučaju Hypo i nepravomoćno osuđen zbog ratnog profiterstva na dvije i pol godine zatvora. Kao olakotnu okolnost, sutkinja je Sanaderu, između ostalog uzela u obzir i sudjelovanje u Domovinskom ratu, navodeći, u čitanju presude, da je Sanader hrvatski branitelj. Osuditi ga za ratno profiterstvo, a kao olakotnu okolnost mu uzeti sudjelovanje u ratu je samo po sebi kontradiktorno, jedino ako se ratno profiterstvo ne smatra nekim vidom sudjelovanja u Domovinskom ratu, što me nakon svega proživljenog ne bi ni malo iznenadilo.
Ministar branitelja Tomo Medved je pak danas rekao da Ivo Sanader nema status hrvatskog branitelja iako svjedoci navode da se u prosincu 1991. u Stobreču postrojila Art garda, odnosno postrojba Zbor hrvatskih umjetnika (ZHUM) Split, a Ivo Sanader je tada, kao intendant splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, bio u postroju u maskirnoj odori s puškom na ramenu, ali i kako je to jedini put kada je bio u odori i nosio pušku.
Teško je povjerovati, da danas skoro 30 godina od početka rata nemamo kompletiranu dokumentaciju o hrvatskim braniteljima, jer se prije nekih 6-7 godina SDP hvalio svojim Registrom hrvatskih branitelja iz kojeg je čak bilo moguće iščitati ne samo broj dana provedenih u Domovinskom ratu, već i jesu li bili u borbenom ili neborbenom sektoru.
Kako je proces Sanaderu trajao poprilično dugo, a izgleda da mu se kraja i ne vidi, vjerujem da je sutkinja ipak uputila dopis Ministarstvu branitelja o braniteljskom statusu Ive Sanadera prije nego što je to pretočila u svoju presudu, a možda sam ja u krivu jer jedni kažu kako treba vjerovati institucijama, a drugi da pustimo institucije da rade svoj posao. Temeljem čega je sutkinja odlučila da je optuženik hrvatski branitelj, što je ministar Medved danas svojom izjavom pobio, ostaje nejasno.
-Ministar hrvatskih braniteljaTomo Medved: “Sanader nema status hrvatskog branitelja”…
Obzirom da “obični”, “mali” pripadnici braniteljske generacije moraju za svaku potrebu gdje se to traži vaditi potvrde o braniteljskom statusu, zbog čega to nije morao optuženik kojem će taj status biti olakotna okolnost u bitnom sudskom procesu. Vjerojatno je ipak Jandroković, kao stranački kolega odan Sanaderu, pa predsjednici stranke Kosor, pa Karamarku, a danas Plenkoviću svjedočio o ratnim danima Sanadera jer su prošli isti ratni put. Takvih punokrvnih hrvatskih branitelja je danas teško naći, a možda i nije, ovisi o institucijama.
Lako za Sanadera, to je gotova priča, javno je podržao Plenkovića u zadnjim zbivanjima na političkoj sceni, te mu vjerojatno ni taj braniteljski status uz status ratnog profitera nije toliko bitan za umanjenje presuda u sljedećih nekoliko sudskih procesa, koliko javna potpora Plenkoviću. Koliko to što imaš deset ruku u Saboru i održavaš potrebnu većinu utječe ili ne, na presudu, možda bi nam mogao objasniti Bandić. Koliko to što podržiš Plenkovića protiv prosvjeda u Vukovaru, te branitelje usporediš sa SUBNOR-om, može utjecati na moguću presudu mogao bi nam pričati i Glavaš. Ali, ipak je to najbolje prepustiti institucijama, onima koje su proglasile Sanadera braniteljem ili onima koje su to danas pobile. Tko zna tko je tu u pravu, na nama je da vjerujemo institucijama i pustimo ih da rade svoj posao.
Pred Hrvatsku se stavlja novi problem kroz moguće izručenje Todorića.
Svi sa nestrpljenjem očekujemo odluku Visokog suda u Londonu u četvrtak koji bi trebao donijeti konačnu odluku o pravu na žalbu osnivača Agrokora Ivice Todorića na odluku o njegovu izručenju Hrvatskoj. Ono što nas plaši u tom slučaju je mogućnost da i on bude hrvatski branitelj ili da odnekud izvadi neki Ukaz u kojem je promoviran u neki čin, možda i generala. Život nas uči da oni za koje smo tražili izručenje, kao Sanader, preko noći postanu branitelji, pa zašto to ne bi i Todorić. Zbog toga je potrebno intervenirati kod britanskih pravosudnih organa i zamoliti ih da nam ga ne izručuju,jer nema smisla još jednom prolaziti tu farsu, trošiti novac i čitati po medijima čuđenja oko presuda hrvatskih “institucija”.
Jozo Ribičić-Brigadir u miru