Za dva-tri tjedna, nakon što Europska komisija usvoji paket godišnjih izvješća o proširenju, bit će jasnija zapadnobalkanska europska perspektiva. Kako, međutim, trenutačno stoje stvari, ne treba se nadati da će se europska obitelj sjetiti rođaka s periferije.
Berlinski je proces (samo) nadomjestio manjak susreta na najvišoj razini između čelnika ključnih zemalja EU-a i zemalja Zapadnog Balkana
Berlinski je proces (samo) nadomjestio manjak susreta na najvišoj razini između čelnika ključnih zemalja EU-a i zemalja Zapadnog Balkana
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Čelnici država i vlada šest zemalja Zapadnog Balkana okupili su se sredinom listopada na 10. jubilarnom summitu Berlinskog procesa o Zapadnom Balkanu u, jasno, Berlinu te potpisali sporazum o akcijskom planu za zajedničko tržište kao i lakšem pristupu akademskoj infrastrukturi. Sporazum su u nazočnosti njemačkog kancelara Olafa Scholza i predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, potpisali premijeri Srbije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova i Albanije: Miloš Vučević, Hristijan Mickoski, Milojko Spajić, Albin Kurti i Edi Rama te predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto.
Sjećate li se Angele Merkel?
U ozračju kronična optimizma i inače svojstvenom ovakvim i sličnim zapadnobalkanskim okupljanjima pod ravnanjem europskih čelnika, europski je komesar za proširenje EU-a Oliver Varhely ocijenio kako je jedinstveno regionalno tržište za Zapadni Balkan odskočna daska za bližu integraciju regije s jedinstvenim tržištem EU-a i prije pristupanja. Na što se spremno nadovezao hrvatski premijer Andrej Plenković, ustrajni promicatelj bosanskohercegovačkih europskih ambicija, podsjetivši kako je ovaj format, što ga je pokrenula tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, zapravo nadomjestio manjak susreta na najvišoj razini između čelnika ključnih zemalja Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana. Slijedom čega treba naglasiti i kako novi, ovdje usvojeni, akcijski plan nudi više mogućnosti za produbljivanje suradnje Zapadnog Balkana zasnovane na pravilima i standardima EU-a.
Naročito je pritom istaknuto kako će se kroz Ekonomski i investicijski plan za ovaj dio – zasad, doduše, samo zemljopisno – Europe izdvojiti 30 milijardi eura te također kroz Instrument za reformu i rast još šest milijardi eura za povezivanje prometnica, tračnica, digitalne mreže i moderniziranje energetskih resursa.
Odmah nakon summita Von der Leyen je izjavila kako isplate iz Plana rasta za Zapadni Balkan, vrijednog šest milijardi eura, mogu početi do kraja godine jer se očekuje da će za nekoliko dana biti usvojeno pet od šest reformskih agendi. I, što se tiče (kroničnog) europskog optimizma, tu glede Bosne i Hercegovine treba staviti točku. Ili pak uskličnik.
Što nas ima, mašala!
BiH – jedina od šest zapadnobalkanskih zemalja – nije dobila zeleno svjetlo jer nije Bruxellesu podnijela potpunu reformsku agendu. Od rečenih šest, BiH bi zapala milijarda eura, ali Borjana Krišto već je dvaput poslala neusuglašene dokumente, a neki ovdašnji, poglavito sarajevski, analitičari drže kako se predsjedavajuća Vijeća ministara nadala da će Bruxelles Bosni i Hercegovini progledati kroz prste. Što je, ako je, dakako, uistinu tomu tako, relikt prošlost kada se u Sarajevu očekivala nekakva prečica zbog paćeničke (ratne) prošlosti. Ako je takva mogućnost nekoć i postojala, danas je to samo priča o vlaku koji je davno prošao kroz našu postaju. A, kad smo već kod vlaka, početkom ovoga stoljeća aktualna je bila i ideja o zajedničkoj kompoziciji koja bi s Balkana ušla ravno na europski kolodvor. Jasno, danas su i to tempi passati…
Usprkos, međutim, tomu što su joj (eventualne) nada iznevjerene, Krišto je i dalje optimistična. Štoviše, u izjavi za medije kazala je kako i sama brojnost izaslanstva dužnosnika BiH, koje je u Bruxelles stiglo s usuglašenim tekstom zaključaka, govori o apsolutnoj opredijeljenosti i posvećenosti kada je u pitanju europski put. Kazala je i kako je značajan iskorak napravljen i u proteklih mjesec dana, u razdoblju od objave Izvješća Europske komisije o BiH gdje je, inače, detektiran zastoj.
„Vjerujem da smo zaista sazreli i da možemo osigurati sve nužne pretpostavke za jačanje dijaloga između institucija BiH, kao i političkih lidera u BiH, koji će nas dovesti do ispunjavanja svih onih uvjeta koji stoje pred nama. Očekujemo da će Bosna i Hercegovina do kraja ove godine dobiti konačan datum otvaranja pregovora s Europskom unijom“, istaknula je Krišto nakon Berlina.
Razloge za optimizam daje činjenica kako je u BiH od 113 mjera dogovoreno 111. Ali kada vidimo kako ostaje neriješeno pitanje Ustavnog suda i sjedišta Vrhovnog suda, jasno je da se ne treba pretjerano radovati kraju godine. Jer – znana su eresovska stajališta glede ta dva, pa već, slučaja.
A BiH?!
A i kad se govori o zapadnobalkanskoj integracijskoj perspektivi, usprkos čak i tomu što neki istaknuti briselski dužnosnici znaju kazati kako EU nije cjelovita bez Zapadnog Balkana, treba napomenuti kako je europski put za sve te zemlje pretendentice i dalje trnovit. Primjerice, hrvatski su mediji početkom listopada izvijestili o zatvorenim sastancima u Vijeću EU-a – na kojima je „slučaj Srbija“ bio naročito apostrofiran. Naime, Beograd još od prosinca 2021. nije otvorio niti jedno pregovaračko poglavlje u pristupnim pregovorima. U takvim se okolnostima pojavila navodno ideja da bi se, istovremeno s otvaranjem prvog klastera pregovaračkih pregovora s Albanijom, trebalo dopustiti otvaranje trećeg klastera pregovaračkih poglavlja sa Srbijom. Pritom su srbijanski pokrovitelji: Italija, Francuska i Španjolska – Njemačka je bila protiv, a Hrvatska suzdržana.
Razloge za optimizam daje činjenica kako je u BiH od 113 mjera dogovoreno 111. Ali kada vidimo kako ostaje neriješeno pitanje Ustavnog suda i sjedišta Vrhovnog suda, jasno je da se ne treba pretjerano radovati kraju godine. Jer – znana su eresovska stajališta glede ta dva, pa već, slučaja
No, kako tvrdi Večernji list, ta se priča zakotrljala nakon sastanka Vijeća za opće poslove na komu se raspravljalo o stanju vladavine prava u svim državama članicama, ali i u državama kandidatkinjama. U dijelu sastanka posvećenu kandidatkinjama nazočni su bili predstavnici: Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije. Bez, dakle, Bosne i Hercegovine, što zorno svjedoči o bosanskohercegovačkoj europskoj perspektivi u aktualnom trenutku. Tom je prigodom nekoliko zemalja članica, prema Večernjaku, podsjetilo kako je rasprava na Vijeću za opće poslove dan ranije pokazala da je vladavina prava u Srbiji na takvoj razini da se može napraviti sljedeći korak i pomak u pregovorima.
Nakon toga, Hrvatska i još jedna, u izvješću zagrebačkog dnevnika neimenovana, zemlja oponirale su ovom stavu, navodeći kako relevantni dokumenti Komisije i drugih europskih institucija ne pokazuju baš da je vladavina prava u Srbiji ojačala.
Albanija korak naprijed
Rasprava je bila poprilično žestoka da bi na kraju mađarsko predsjedništvo Vijećem Europske unije zaključilo da će se nastaviti razgovarati sa svim državama članicama i pokušati osigurati konsenzus oko pitanja Srbije i klastera 3. kojim je obuhvaćeno osam pregovaračkih poglavlja – od medija, obrazovanja i kulture do porezne i ekonomskih politika. Kao (jedini) rezultat rečenih sastanaka, Albanija je 15. listopada otvorila svoj prvi klaster koji se sastoji od pet poglavlja što se odnosi na vladavinu prava. Riječ je o klasteru koji se prvi otvara, ali i posljednji zatvara u procesu pregovora. Bez napretka u ovom području ni jedna zemlja ne može napredovati u ostalim poglavljima.
Ovo je, dakako, dobra vijest za Tiranu, ali nije za Skopje. Ove su dvije zemlje, naime, dosada išle usporedo, a, evo, sada je Sjeverna Makedonija i dalje na čekanju zbog bugarske prijetnje vetom. Iz bosanskohercegovačke perspektive znakovito je to što na rečenim sastancima nije (ni) bilo predstavnika službenoga Sarajeva, ili ga izvor zagrebačkog dnevnika nije zamijetio…
Zanimljivo je uz to i kako je snažni zagovaratelj Albanije – Italija koja se, osim toga, zalaže i za to da napredak bude vidljiv i u pregovorima sa Srbijom te i s Crnom Gorom. Nakon čega treba pojasniti i kako rezerviranost Hrvatske glede srbijanske europske perspektive dolazi i uoči predsjedničkih izbora koji su u prosincu. Stav Zorana Milanovića razvidan je već dugo, a posljednji ga je put aktualni hrvatski predsjednik izravno očitovao kada je Plenković pozvao Aleksandra Vučića na Summit zemalja jugoistočne Europe u Dubrovnik. A s Milanovićem se u skandaliziranju ovoga premijerova poteza složio veći dio hrvatske javnosti.
Gotovo istovremeno predsjednički pretendent pod pokroviteljstvom HDZ-a Dragan Primorac navijestio je kako će kao novi predsjednik od Srbije tražiti, uz ino, dostavljanje podataka o svim lokacijama masovnih grobnica te također dokumentaciju iz vukovarske bolnice. Ne bude li suradnje, bit će, veli, spreman sukladno svojim ovlastima blokirati srbijanske pregovore s EU-om.
Vučiću se (baš) i ne žuri
Ni sam srbijanski predsjednik nije prevelik optimist glede kraja europskoga puta. Na panelu sigurnosne konferencije Globsec u Pragu potkraj kolovoza, kazao je kako se Uniji ne nada prije 2030. Na istome je skupu, međutim, crnogorski predsjednik Jakov Mijatović obznanio kako je plan Podgorice postati 28. članica Europske unije do 2028.
Jasno, ambicije pretendentica su jedno, a realnost – bosanskohercegovačka naročito – nešto sasvim drugo. Kako bilo, Europska komisija bi u iduća dva-tri tjedna trebala usvojiti paket godišnjih izvješća o proširenju i tada će sve biti jasnije. Mogući epilog sugerira izvješće o Srbiji do koga je (već) došao Radio Slobodna Europa, a u komu se govori o potrebi dodatnih rezultata u reformi pravosuđa, procesuiranju ratnih zločina, slobodi medija i borbi protiv korupcije i kriminala. Što su sve boljke i ostalih balkanskih kandidatkinja za EU.
A lijepo je, kako nas je evo izvijestila Krišto, to što su na jubilarnoj, 10. obljetnici Berlinskog procesa boravila brojna bh. izaslanstva. Lijep je Berlin grad.