Kada se prisjetimo vremena kad je domovina bila u opasnosti, a ona je bila u srcima onih koji su je branili jučer, i još je živa, budi ih noću kao živa rana koja ne zarasta, rana koja ih hrani i održava na životu, rana koja ih brani od njih samih kako ne bi potonuli iz plićaka u kojemu godinama stoje u dublje vode.
Možda je to pak živa zvijer koja urliče u njima, spremna svakog trena iskočiti vani iz njih i suočiti se s onima koji im predstavljaju opasnost.
U njima se bude uspomene, nedefinirane. Nekad jake i gorde a ponekad sive i tmurne koje ih more.
Sjetimo se hrabrih ljudi koji su bez straha stali na prvu crtu bojišnice hodajući po tankom staklu koje je svako malo pucalo pod njima, i koje ih je rezalo pri svakom dodiru s njim, ne razmišljajući o posljedicama hoće li preživjeti ili iskrvariti , hoće li se vratiti svojim najmilijima, ženi, djeci, roditeljima ili pak svojoj praznoj kući koja je bila njihov dom. Njihova oaza mira koji nisu željeli napustiti a morali su jer je bila napadnuta.
Ti ljudi ili žene-heroji jer je bilo i njih ,zajedničkim imenom naši branitelji – nisu oklijevali izložiti svoje živote za slobodu, pravdu i budućnost koju su sanjali za nas i našu djecu. No, danas, gledajući stanje u kojem se nalazimo, sve se češće postavlja jedno pitanje: jesmo li svi skupa kao društvo iznevjerili njihovu žrtvu?
Mnogi branitelji, sada u miru, suočeni su s izazovima koji ne bi trebali postojati u društvu za koje su se borili i dali svoje najvrjednije :svoje živote, zdravlje, snagu, a nerijetko i svoje najbliže. Teška ekonomska situacija, nezaposlenost, manjak podrške i nerazumijevanje društva ostavljaju u njima gorki okus nepravde, koja je mnoge od njih odvela u smrt na ovaj ili onaj način. Mnoge je ta nepravda natjerala dignuti ruku na sebe, dok su mnogi zbog bolesti ili neimaštine završili život prije odabranog sata, dok neki i dan-danas žive u oskudici i neimaštini zaboravljeni od mnogih.
Rješavanje pitanja branitelja je pitanje svih pitanja
Zar je sloboda za koju su se borili trebala značiti borbu za osnovna prava i dostojanstvo, čak i nakon rata umjesto da je to postalo osnovno pitanje, pitanje par excellence koje je trebalo riješiti odmah po završetku onog nesretnog-zlosretnog-uzaludnog rata promatranog iz današnje perspektive iz njihovih očiju i srca?
Vrijeme je da se zapitamo: kako kao društvo možemo iskazati zahvalnost koja neće ostati na suhoparnim i patetičnim riječima umotanim u fini celofan koje više nikoga neće raznježiti niti mu pobuditi one iskonske osjećaje izgubljene u ratu, na riječima koje se ponavljaju od obljetnice do obljetnice na kojima uvijek isti odabrani likovi vojnih postrojbi i političkih stranaka prave sućutno lice, prisjećajući se nevinih hrvatskih žrtava, nakon čega odlaze u svoje nastambe ukrašene dijamantima koje prebiru prstima umazanih medom iz tuđih košnica uz svoje družice, boginje ljubavi koje ukrašavaju tim finim dijamantima slušajući zajedno s njima „srceparajuće“cajke za koje su ti isti Branitelji mislili kako su ih ubili Thompsonovim Čavoglavama u Domovinskom ratu, a one nam sada svima pušu u uho na svakom koraku, u svakoj novoizgrađenoj Areni diljem Hrvatske otvarajući nam stare rane?
Je li nam se kasno vratiti temeljnim vrijednostima za koje su se borili naši branitelji – pravdi, zajedništvu i poštovanju, koje nas je krasilo po ratnim terenima a sada su te vrijednosti bačene u blato i gažene od onih koji nisu primirisali smrt, patnju, nevolje, istinskih Branitelja i članova njihovih obitelji, a ni te navedene vrijednosti a sada ih propagiraju u ime tobožnje borbe za istinske Branitelje.
Zar smo se borili za to da nas danas predstavljaju oni čije ime i ideologiju smo išli spaliti u pepelu i dimu a oni nam danas rade o glavi donoseći sve nakaradnije, protu Božje i protuprirodne zakone kojima je osnovni cilj ubiti život na ovom prelijepom kutku svemira zamišljenom Božjom kreativnom rukom ?
Zar smo za ovo ginuli Branitelji?
Ako njihova žrtva nije bila uzaludna, zadaća svih nas danas je osigurati da njihovi ideali žive kroz konkretne promjene koje će temeljito izmijeniti postojeće zakone koji diskriminiraju najveći broj istinskih Branitelja, a samim time i svih dobronamjernih domoljuba jer borba za domovinu nikada nije bila samo borba na bojnom polju. To je borba za bolji život svih nas.
Vlado Marušić/Braniteljski portal