Ovih dana očekuje se izvanredno zasjedanje Generalne skupštine UN-a s jednom jedinom točkom dnevnog reda: “Napad na prof.dr.sc. Milorada Pupovca i njegovog suradnika Borisa Miloševića u Zagrebu, 28. rujna 2018. godine”.
Molim Vas, ovu informaciju nemojte uzeti zdravo za gotovo, budući da sam je dobio od svoga povjerljivog izvora iz “Dokumentaciono informacionog centra ‘Veritas'” kojim rukovodi gospodin Savo Štrbac (inače bivši predsjednik tzv. Skupštine tzv. SAO Krajine tijekom 90-ih – mandat mu se iznenada, spletom okolnosti prekinuo 4. kolovoza 1995., od tada stoluje u Beogradu i vodi ovu organizaciju).
Dakle, ako je u pitanju dezinformacija, izvolite za to okriviti izvor koji ostavljam neimenovanim (a kako je dobro poznato, ja kao autor članka imam pravo zaštititi tajnost svoga izvora, shodno važećem Zakonu o informiranju).
Moram priznati da se u meni već odavno javila neka unutarnja čežnja za time da jednom završim u Biltenu SNV-a, čime bi mi bio osiguran put ravno u “Izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj”, što ga svake godine objavljuju stručnjaci iz State Department of USA (kako to gordo zvuči). Nikad nisam bio tamo (ni u SAD, ni u Izvješću), a tako bih volio stići (barem u Izvješće, kad već nemam love za put u tu veliku daleku zemlju, lučonošu “demokracije” i “ljudskih prava”, koja tako lijepo piše o nama).
No, ostavimo sad na stranu moje ambicije. Prelazim na glavnu temu.
Zašto sam uvjeren da je u pitanju režirani “atentat” na prof.dr.sc. Pupovca i njegovog suradnika Borisa Miloševića; i da odmah budem potpuno jasan i precizan: ne mislim kako je u pitanju režija ova dva gospodina, nego nekih drugih krugova – o čemu ću malo kasnije.
I, kako sam obično navikao, idem ravno u glavu (dakako, ne Miloradovu i Borisovu – daleko bilo!) i iznosim ključni argument u prilog svojoj tezi.
Pa, ljudi moji, braćo draga i mila (koje god nacije, vjere, boje kože bili i kakvo god da vam je ideološko i seksualno opredjeljenje), kad ste još čuli da ustaše nekoga gađaju hamburgerom, pizzom, ostacima kruha ili kakvim drugim mekim vrstama hrane!? Pa, hajde, da je u pitanju kokosov orah, kakva tvrda ukrasna buča (tikva), neki poveći krumpir, pozamašni klip kukuruza ili nešto slično što može ozlijediti, onda bih nekako (mada teška srca i s dozom ozbiljne sumnje) mogao povjerovati da je to djelo nekog mladog ustaše (junoše, pripadnika ustaške mladeži), a ovako, nema šanse! Nema šanse.
Znamo iz dosadašnje srpske i komunističke “istorije” – a čemu nas intenzivno podučava i prof.dr.sc Milorad, uz pomoć Mesića, Josipovića i ostalih specijalista za oblast ustaštva u Hrvata još od početka 90-ih do danas – da se ustaše uvijek koriste ubojitim sredstvima (strojnicama, bombama, topovima, tenkovima, kamama – naročito kamama! – “srbosjecima” i raznim drugim rekvizitima), a nikako i nikada artiklima iz pizzerija i pekarni!
E, baš bi mi bilo drago da me netko demantira!
Argumente na stol, tko ih ima!!!
U pokušaju da obuhvatim sve moguće aspekte ovog “atentata”, razmišljam ovako: ili je u pitanju neki jako mladi ustaša (dječarac predškolskog uzrasta, možda učenik nižih razreda osnovne škole – ima ih, ima i među njima, još kako!), ili je sve to režirano od oponenata političkih protivnika samoga prof.dr.sc. Milorada (jer, Milošević je, da se razumijemo, u ovom slučaju samo kolateralna žrtva) iz redova same srpske manjine, koji u svojoj nemoći nastoje izvrgnuti ruglu ovog čestitog, hrabrog, poštenog i časnog intelektualca koji je svojim konstruktivnim pristupom srpskom pitanju u Hrvatskoj (i problemu manjina uopće!) toliko zadužio sve nas.
Pa, molim Vas lijepo, po tisuću puta, recite: Zar je to razina “atentata” za jednog ozbiljnog političara, takoreći (skoro) državnika (zar ne sjedi rame uz rame s našim briselskim ćatom Plenkijem i zar ne upravlja državom – pitam se onako usput)!? Zar je to razina!?
Da ga se gađa ostacima hamburgera, pizze, kifle, bureka ili štrukli!?
Pa nije to neki lokalni tamburaš, da se na njega potežu jaja, voće, povrće i pekarski proizvodi, ogrisci od pizza i sendviča (itd.) zato što nam se ne sviđa njegovo tamburanje!
Tko ima pravo trivijalizirati takvu jednu moralnu, političku, ljudsku, intelektualnu i političku figuru tako podmuklo, bezobrazno, drsko i podlo!?
Tko, na kraju, ima pravo od ljute ustaške guje (o kojoj je tako lijepo i umilno govorio usred Izraela, u Knessetu naš Lignjun, dok je bio predsjednik države) praviti sljepića, pitam ja Vas!?
I to nije prvi put, da se s tih pozicija nasrće na moralnu vertikalu manjinske populacije u Hrvatskoj!
Sam prof.dr.sc. Milorad kaže da nije i ja mu vjerujem – kako i ne bi, čovjek ne zna slagati sve i kad bi htio!
Uostalom, čujem (malo sam se raspitao kod svojih izvora) kako su ga prije par godina u kinu “Europa”, usred Zagreba (zamislite te drskosti!) u vrijeme predstave gađali kokicama i to rafalnom paljbom, ne pojedinačnom (on sjedio u parteru, a nepoznati atentator na balkonu – i eto ti zgode). Pa, potom (navodno), “neutvrđenog dana” (kako se to kaže), prije nekoliko mjeseci, u kasnim večernjim satima, dok je lider SDSS-a, SNV-a, saborski zastupnik i predsjednik Kluba nacionalnih manjina u Saboru RH izlazio iz stranačkih prostorija (onako umoran od cjelodnevnog napornog razmatranja “aktualne problematike srpsko-hrvatskih odnosa u svijetlu posvemašnje ugroženosti Srba svih i svugdje” – naročito u Hrvatskoj) “nepoznati počinitelj” (takoreći atentator) baca mu koru od banane ravno pod cipele! Čovjek skoro pao! Pa onda…, povadili mu jednom ventile iz guma na stranačkom BMW-u, negdje kod Lapca! Da vozač nije skužio kako auto nisko leži, eto ti belaja! Pa onda…dobro, nećemo sad o svemu (čitat ćemo u Izvješću State Department-a USA, kad dođe vrijeme), bilo je toga, bilo, itekako i sve gore od gorega – počelo s kokicama i korom od banane, sad je hamburger, ide čini se ka kokosovom orahu ili možda čak (da zlo ne čuje) buči i to onoj domaćoj, prigorskoj od 10-ak kg žive vage! Tko zna, možda ustašija do kraja i katapult uporabi, nikad se ne zna!
Sramota!
Zar nisu zasluge našeg prof.dr.sc. Milorada Pupovca nemjerljive u smislu idiličnih odnosa (srpsko-hrvatskih ili hrvatsko-srpskih)?
Da nije njega i da nam to nije otkrio još davne 1992. godine, zar bi mi Hrvati znali da smo “pokrstili 11.000 Srba” koji su listom preši u katoličku vjeru (i nijedan se nije vratio korijenima srpsko-pravoslavnim do dan-danas, niti se zna gdje su ti “pokršteni”)? Zar bi mi znali da smo srušili 30.000 “srpskih kuća” u Hrvatskoj i to još 1991/92. godine, svojim tenkovima, topovima i avijacijom? Zar bi znali da smo protjerali negdje između 250 i 500 tisuća Srba (brojka raste iz godine u godinu s priljevom novih podataka iz “Veritasa” pa nije konačna) i to lojalnih građana koji nisu prstom mrdnuli protiv Hrvatske 90-ih godina!? Zar bi znali da su Srbi (opet) u Hrvatskoj ugroženi, skoro kao i 1941, ili možda još i gore!?
Kad bi imali prigode gledati u Saboru performanse s trakom oko rukava (na kojoj piše “GOST”), da nije Milorada? Tko bi nas ikad podsjetio kako ustvari još uvijek živimo u razdoblju NDH da nije njega!? I da je vlast (u kojoj i sam sjedi) ustvari ustaška!? Tko bi tako lijepo, s poštovanjem i uvažavanjem pisao o Hrvatima u svome listu kao on i njegovi suradnici u “Novostima”!?
Zar se tako uzvraća za sva dobra kojima nas obasipaju iz dana u dan prof.dr.sc. Milorad i njegovi suradnici?
I što je najgore, evo, od svega toga se pravi sprdnja. Njega se prikazuje s biljnim i povrtnim aranžmanima (na pametnoj i lijepoj glavici) diljem tih desničarskih portala! Neki mu stavljaju čak čitav meni, pa onda onaj “Big Mac”, ili kako li se već sve zovu ti hamburgeri nalik Mc Donald’s-ovom!
I bogme, u toj sprdnji sudjeluje i javna TV. Dok stisneš daljinski (u bilo koje doba dana i noći), Pupovac i hamburger su prva vijest.
Evo, kod mene u kvartu ga već počeli zvati “Mister Hambi” – i kako ne bi bilo dileme o komu se radi, dižu tri prsta! I to klipani od 20 i kusur godina. Vele, pozdravljaju se tako od prije dva dana! Džaba se ja žestim i objašnjavam, još mi se keze u facu!
Pa je l’ to u redu, molim Vas lijepo!?
Zlatko Pinter