Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Nadan Vidošević je za provedena dva mjeseca u HV 1991. godine dobio stan u Zagrebu od 153 kvadrata. Bilo je to konfuzno vrijeme, a ja sam bio zapovjednik Hrvatskih dragovoljaca pa mislim da, kao izravni svjedok vremena i događanja, imam dužnost i obvezu progovoriti o tim vremenima. I to, ako Bog da, u nastavcima. Špegelj, koji je sjedio na dvije stolice tada je, po uputi KOS-a, predlagao totalni napad na vojarne. Osobno sam bio na sastanku kada se o tome odlučivalo. Tuđman je zadobio potpuno povjerenje nas mladih hrvatskih dragovoljaca kada je dopustio raspravu i izjašnjavanje o Špegelovu planu. Nakon rasprave na kojoj je Tuđman pojasnio da bi u primjeni te strategije izginulo 10 000 najspremnijih hrvatskih sinova, donesena je odluka da se Špegelj razriješi dužnosti te da se na tri mjeseca za ministra obrane imenuje Luka Bebić. To je bila jedna od najmudrijih odluka u ta kritična i konfuzna vremena. Tako se dalo dovoljno vremena budućem ministru Šušku koji je tek došao iz Kanade, da se pripremi i preuzme upravljanje Hrvatskom vojskom. Kasnije, i na Saboru hrvatskih dragovoljaca, Janko Bobetko je ponovio da ćemo krenuti u oslobađanje Domovine kada budemo potpuno spremni te da nećemo ulaziti u bitke za koje nećemo biti 100 % sigurni da ćemo ih dobiti.
Tuđmanova naredba o zauzimanju skladišta oružja
Tuđman nam je te 1991. izdao naredbu zauzimanja sladišta oružja kako bi se što više ljudi naoružalo. Moji dragovoljci Sesveta su zauzeli kompletno naoružanje za sve pričuvne brigade iz Zagreba, cca 36 000 cijevi različita naoružanja. U idućem tjednu dragovoljci su diljem Hrvatske oteli od JNA više od 200 000 cijevi (Bjelovar, Dugo Selo, Gospić, Varaždin…). To je u stvari bilo naše oružje Teritorijalne obrane koje je Račan izručio JNA. Tako su stvorene pretpostavke da Vrhovni zapovjednik naredi osnivanje pričuvnih brigada HV.
Šverceri oružja
Stipe Mesić i njegova bratija su pola toga oružja prikazali kao kupovinu i sebi uzeli novce. Osobno sam ga na sjednici Izvršnog odbora HDZ-a u listopadu ’91. kao zapovjednik Hrvatskih dragovoljaca radi toga prozvao. Od tada me s Manolićem, Degoricijom i ostalima više puta pokušao likvidirati te politički i gospodarski uništititi. Ministar Gojko Šušak me više puta zaštitio i spasio. Znao sam puno toga, od fiktivne kupovine oružja, preko likvidacije Paradžika, pa do privatizacije banaka što je bio uvod u opću privatizaciju. U toj agendi je i spomenuti Nadan Vidošević, kao njihov kadar, dobio stan, čin i poziciju predsjednika HGK.
Odbijanje ordenja i činova
Sve mi se to gadilo pa sam radi svega toga odbio primiti ordenja za hrabrost za uspješno zauzimanje 4 vojarne u Zagrebu, kao i čin bojnika koji su mi ponudili kao zapovjedniku Hrvatskih dragovoljaca. Vjerojatno sam jedini dragovoljno 2000. godine vratio stan u Vukovarskoj 228, koji sam dobio 1991. radi osiguranja načelnika Zvonimira Červenka.
Sve te i mnoge druge nepravde su razlog ubijanja mnogih hrvatskih dragovoljaca. Istinski branitelji su ginuli i davali dijelove tijela dok su udbaši pljačkali Hrvatsku i postavljali svoje kadrove na vodeće položaje kako bi mogli sprovesti kriminalnu privatizaciju Hrvatske. Dijelili su svojima stanove kako su htjeli. Što tad nisu uspjeli, poklopili su 2000. godine kada su preuzeli vlast s Budišom.
Pitam vas sve, hoćemo li im opet dopustiti da uzmu vlast i otpočnu progon ovo malo preživjelih branitelja? Dragi branitelji, nismo se predavali u ratu, nećemo ni u miru. Nadajmo im da nam otmu ono što smo mi svojom krvlju stekli. Borimo se za Hrvatsku istim žarom kao i ’91. samo drugim sredstvima. Izbori su pred nama. Ne dajmo im Hrvatsku u njihove ruke.