Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine
pročišćeni tekst zakona
NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.
Naknada za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima u smislu ovoga Zakona u načelu je isplata u novcu ili vrijednosnim papirima (dionice ili udjeli i obveznice), a iznimno u naravi.
Ako neka osoba stječe pravo na naknadu određene imovine u naravi, iz razloga obrane ili nacionalne sigurnosti zemlje može joj se dati druga odgovarajuća imovina u vlasništvo ili druga odgovarajuća naknada.
Konfiscirana imovina daje se u vlasništvo prijašnjem vlasniku prema odredbama ovoga Zakona, a ako to nije moguće po odredbama ovoga Zakona prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u novcu ili vrijednosnim papirima.
Prijašnjim vlasnikom u smislu ovoga Zakona smatraju se fizičke i pravne osobe kojima je imovina oduzeta na temelju propisa iz članka 2. ovoga Zakona te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, odnosno njihovi nasljednici i pravni sljednici.
Članak 2.
Prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa kao što su:
1. Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (“Službeni list DFJ”, br. 40/45. i 70/45.),
2. Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (“Službeni list FNRJ”, br. 61/46.),
3. Zakon o postupanju sa imovinom, koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom, koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača (“Službeni list DFJ”, br. 36/45.),
4. Zakon o potvrdi i izmjenama Zakona o postupanju sa imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača (“Službeni list FNRJ”, br. 64/46., 105/46., 88/47. i 99/48.),
5. Zakon o suzbijanju nedopuštene trgovine, nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže (“Službeni list FNRJ”, br. 56/46.),
6. Zakon o oduzimanju ratne dobiti, stečene za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list DFJ”, br. 36/45.),
7. Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju ratne dobiti, stečene za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list FNRJ”, br. 52/46.),
8. Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (“Službeni list FNRJ”, br. 98/46. i 35/48.),
9. Zakon o prelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba (“Službeni list FNRJ”, br. 63/46.),
10. Osnovni zakon o eksproprijaciji (“Službeni list FNRJ”, br. 28/47.),
11. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list FNRJ”, br. 52/58.),
12. Zakon o uređivanju i korištenju gradskog zemljišta (“Narodne novine”, br. 6/63.),
13. Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (“Službeni list SFRJ”, br. 5/68. i 20/69. i “Narodne novine”, br. 30/68.),
14. Zakon o uređenju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta (“Narodne novine”, br. 20/69.),
15. Zakon o građevinskom zemljištu (“Narodne novine”, br. 54/80., 42/86., 61/88. i 48/88. – pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.),
16. Zakon o prometu zemljišta i zgrada (“Službeni list SFRJ”, br. 43/65., 57/65. i 17/67. i “Narodne novine”, br. 52/71. i 52/73.),
17. Zakon o udruženom radu (“Službeni list SFRJ”, br. 53/76., 57/83., 85/87., 6/88. i 38/88.),
18. Odluka o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području oblasnog Narodnog odbora za Istru (“Službeni list FNRJ”, br. 191/46),
19. Naredba o izmjeni te o sprovađanju u život Odluke Oblasnog Narodnog Odbora za Istru o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog Odbora za Istru od 21. XII. 1946. (“Službeni list”, br. 191/46.),
20. Zakon o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (“Narodne novine”, br. 36/47., 51/58. i 13/87.),
21. Zakon o izvršenju kazni, mjera sigurnosti i odgojno-popravnih mjera (“Službeni list FNRJ”, br. 47/51.),
22. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (“Službeni list DFJ”, br. 64/45., “Službeni list FNRJ”, br. 24/46., 101/47., 105/48., 21/56. i 55/57. i “Službeni list SFRJ”, br. 10/65.),
23. Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 111/47., 25/58., 58/57., 62/57., 32/62.),
24. Osnovni zakon o postupanju sa ekspropriranim i konfisciranim šumskim posjedima (“Službeni list FNRJ”, br. 61/46.),
25. Zakon o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (“Službeni list FNRJ”, br. 22/53., 27/53., 4/57. i 46/62. i “Službeni list SFRJ”, br. 10/65.),
26. Zakon o poljoprivrednom zemljištu (“Narodne novine”, br. 26/84.),
27. Zakon o ispitivanju porijekla imovine i o oduzimanju nezakonito stečene imovine (“Narodne novine”, br. 14/84.),
28. Zakon o udruživanjima, zborovima i drugim javnim skupovima (“Službeni list FNRJ”, br. 51/46. i 29/47.),
29. Zakon o državljanstvu Narodne Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 18/50.),
30. Zakon o državljanstvu (“Službeni list DFRJ”, br. 64/45. i 105/48.),
31. Osnovni zakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (“Službeni list SFRJ”, br. 25/65., 12/67. i 14/70. i “Narodne novine”, br. 52/71. i 52/73.),
32. Zakon o provođenju pojedinih odredaba zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (“Narodne novine”, br. 25/60.).
Odredbe ovoga Zakona odnose se i na sve druge slučajeve u kojima je imovina oduzeta na temelju odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koje tijelo je donijelo odluku o konfiskaciji, i primjenom kojega propisa je odluka o konfiskaciji donesena i izvršena.
Članak 3.
Prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnoga osnova ili bez propisa.
Povrat imovine optantima i esulima
Tko su optanti i esuli?
Nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma u Parizu 10. veljače 1947.godine, počelo je masovno iseljavanje Talijana iz Istre i Primorja.
Taj datum 10.veljače naziva se u Italiji Dan sjećanja na žrtve fojbi i esule, a obilježava se u spomen na egzodus i stradanja stanovništva Istre, Rijeke i Dalmacije nakon Drugog svjetskog rata. Donji dom talijanskog parlamenta izglasao ga je 2004., da bude na dan potpisivanja Ugovora o miru između Italije i Jugoslavije 10.veljače!
Iseljavanja su se odvijala na tri načina : putem opcija, zatim otpustom iz državljanstva i ilegalnim iseljavanjem, pa otuda i razlika između pojmova „optant“ i „esul“.
Optantima je dana mogućnost da mogu birati između dva državljanstva a oni su se opredjelili da zadrže talijansko državljanstvo, zadržavši time i sva građanska prava uključujući i pravo na odštetu za njihovu imovinu, dok esuli (izbjeglice) naprijed navedena prava nisu imali.
Optantska imovina, je imovina koja je do sklapanja Ugovora o miru sa Republikom Italijom, odnosno na dan 15. rujna 1947. godine bila u vlasništvu talijanskih državljana, tkz. optanata (koji su dali opcionu izjavu da zadržavaju talijansko državljanstvo).
Međutim, umjesto pravno jedino ispravnog pojma (kad su u pitanju povijesna istina i hrvatski nacionalni interesi) optanti, koristi se pojam esuli.
Esuli su odmah nakon donošenja Zakona, podnijeli zahtjeve za povrat imovine. Zahtjevi koji su podneseni na osnovu navedenog zakona o denacionalizaciji, su pristigli iz Italije, Njemačke, Slovenije, Australije i Austrije. Traži se povrat kuća, terena, šuma i brodova. Najviše zahtjeva, više od 500, odnosi se na prostor Bujštine, zatim Pule (339), Poreča (233) i Rovinja (97). Podneseno je 1365 zahtjeva, a udruga talijanskih esula spominje da bi moglo biti još 2-3 tisuće zahtjeva.
https://www.index.hr/Vijesti/clanak/vise-od-1300-esula-zatrazilo-povrat-imovine/117233.aspx
Osimski sporazumi 1975.godine
Talijansko-Jugoslavenska granična pitanje nisu bila riješena potpisivanjem mirovnog sporazuma u Parizu 1947.godine. Pojavljivale su se višekratne krize i pogranični incidenti. Nakon tršćanske krize 1974. godine slijedile su intenzivne diplomatske aktivnosti i 10. studenog 1975.godine u Osimu, kraj Ancone, potpisani su Osimski sporazumi, koji su stupili na snagu 3.travnja 1977.godine.
Njima su regulirana granična pitanja, pitanja državljanstva, imovine, socijalnog osiguranja za bivše stanovnike Slobodnog teritorija Trsta, pitanja zaštite pripadnika hrvatske i slovenske manjine u Italiji, kao i pitanje talijanske manjine u Jugoslaviji. Tim je sporazumima potvrđena granica na kopnu i u Tršćanskom zaljevu. Sporazum je prihvatio i Vatikan, koji je prema njemu prilagodio i crkvene granice pograničnih župa.
Raspadom Jugoslavije, Hrvatska i Slovenija prihvatile su Osimske sporazume, sa poznatom neriješenom međusobnom granicom u Savudrijskoj vali.
Osimski sporazumi, uredili su pitanje naknade za napuštenu imovinu i granicu između dvije države. Prema njima, Jugoslavija je morala isplatiti Italiji 110 milijuna dolara za imovinu optanata koja je ostala na području nekadašnje Zone B, Slobodne teritorije Trsta, odnosno Bujštine i Koparštine. Dug je trebao biti isplaćen u 13 godišnjih rata od po 8.461.538 dolara, no 1990. i 1991. isplaćene su samo dvije rate u iznosu od 17 milijuna dolara, poslije čega se Jugoslavija raspala, a Hrvatska i Slovenija, kao sljednice osimskih sporazuma s Italijom, podijelile su ostatak duga u omjeru 62:38 posto.
Italija ne želi Hrvatskoj, kao što nije htjela ni Sloveniji, dostaviti broj računa za uplatu 35 milijuna dolara. Italija je zbog tog pitanja sredinom devedesetih na godinu dana blokirala ulazak Slovenije u EU, odnosno početak pregovora između EU i Slovenije. Italiji nije plan uspio, jer je Slovenija pristala na tzv. Solanin kompromis, kojim je liberalizirala svoje tržište nekretnina, a optantima dopustila pravo prvokupa na imovinu koju su napustili. No, nepodizanje novca što ga je Slovenija uplatila Italiji na poseban račun, je znak kako Italija to pitanje i dalje drži otvorenim, kao što ne želi ni Hrvatskoj dostaviti račun za uplatu hrvatskog dijela duga.
Prema Ugovoru o miru s Italijom i Osimskim sporazumima, dogovoreno je da će se optanskom imovinom – dakle uzima se u obzir samo ova kategorija ljudi – namiriti ratna odšteta Jugoslaviji, ali je Jugoslavija premašila taj iznos, a talijanska strana da će svojim građanima isplatiti štetu, što nije učinila. Tako da je tih 35 milijuna dolara ostalo otvoreno.
Posebno su zainteresirane one bogatije obitelji koje su imale što izgubiti. Međutim sada povrat imovine i novca traže i oni koji nisu optanti ili ezuli, pa je Hrvatska, i njima obećala nadoknadu. Neki ne žele novac nego povrat nekretnina (Cerlenizza) koje nisu male.
Interesantno je da su status ezula preuzeli i oni koji su se rodili u Italiji, čak i druga generacija Talijana i koji s Istrom nemaju ništa. Osnivaju se poglavarstva gradova u egzilu u kojima sjede ljudi čiji su roditelji ili djedovi bili ezuli itd, itd…Sva se ta pitanja otvaraju kada se obilježava Dan Sjećanja 10. veljače svake godine. Hrvatska strana šuti, pa pretpostavljam da će povratom imovine kompenzirati dug od 35 milijuna dolara.
Sud u Dvoru prognao sve Hrvate iz Zrina 1946. godine -presuda još uvijek vrijedi i dan danas
Kotarski sud u Dvoru na Uni po predsjedniku Nikoli Vujačiću, donio je 1946. godine presudu “u ime naroda” o konfiskaciji imovine stanovnika Zrina jer su “svi stanovnici mjesta Zrin za borbu sposobni vodili borbu protiv NOV-a, a zatim ukoliko nisu strijeljani, ubijeni ili poginuli, pobjegli su u toku rata”.
Zbog toga sud donosi rješenje da se “konfiskuje cjelokupna pokretna i nepokretna imovina svih stanovnika mjesta Zrin i to bez obzira gdje se takova imovina nalazi.”
Sud obrazlaže da zbog uništenja mjesta nisu mogli odrediti što je čija imovina, odnosno koje je imovina ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja, te se zbog toga imovina oduzima svim stanovnicima mjesta Zrin, te im se zabranjuje povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio lokalno srpsko pučanstvo.
Kojeg li apsurda? Hrvatsko pučanstvo protjerano da se ne uznemirava srpsko pučanstvo???
Tragedija Zrinjana počela je u rujnu 1943. godine, kada su partizani NOV, 9. i 10. rujna 1943.godine, gradić Zrin na Banovini uništili, većinu muškaraca odmah pobili, a preostale stanovnike, žene i djecu su raselili, uglavnom u Slavoniju. Sve kuće, škole, crkve, svi gospodarski objekti odmah su uništeni u cijelosti, a da bi progon Hrvata iz Zrina bio konačan, imovina im je svima oduzeta presudom Kotarskog suda u Dvoru.
Sramotna presuda Kotarskog suda i strah od istine, nametnula je šutnju o tragediji Zrina sve vrijeme bivše države. Šutnja o ovom zločinu, o brisanju cijelog jednog mjesta za zemljopisne karte, traje i danas. Kolika je bila mržnja prema imenu Zrin, govori i podatak da su komunističke vlasti promijenile imena mjesta i geografskih pojmova koji su u sebi imali pridjev Zrinski.
Zrinski Brđani postali su Šamarički Brđani, Zrinska Draga postala je Šamarička Draga, a izbrisano je iz karata bilo i ime Zrinska gora.
Rezultat te šutnje je, da se u školi nije učilo o Zrinu, da u Hrvatskoj tek neznatna manjina o tome nešto malo zna, a Zrin je bio sjedište hrvatske plemenitaške obitelji Šubić, koja je po Zrinu dobila i drugo prezime Zrinski.
U Zrinu nema spomen obilježja Nikoli Šubiću Zrinskom, jednom od najvećih sinova hrvatskog naroda rođenog upravo u Zrinu, kojeg kao borca za slobodu slavi cijela Europa, samo ne Hrvatska, samo ne Zrin.
http://www.varazdinske-vijesti.hr/nasim-krajem/je-li-zrin-tek-zabranjeni-toponim-14127/
Bilo je neuspjelih pokušaja za povratom imovine. Biskup Krčke biskupije Ivica Petanjak, čiji roditelji su porijeklom iz Zrina pokušao je tražiti povrat imovine, ali nije uspio.
Sisački biskup Vlado Košić, sa željom da Zrin ne bude župa u kojoj nema niti jednog vjernika katolika, jer se potomci stanovnika Zrina ne mogu vratiti na svoju djedovinu, pokrenuo je inicijativu za izgradju crkve S. Križa u Zrinu, kako bi se stvorili uvjeti da se u Zrin vrati bar nekoliko obitelji Hrvata. Međutim, izgradnja crkve u Zrinu neće biti moguća dok se ne poništi presuda suda iz 1946. o konfiskaciji imovine, jer je i zemljište na kojem je nekada bila crkve Sv. Križa, konfiscirano.
Da se istina o tragediji Zrinjana i zločinu komunističke jugoslavenske vlasti otme zaboravu, pobrinuo se publicista i promicatelj istine o stradanjima Hrvata, Damir Borovčak, sa svojom knjigom ZRIN – svjedoci komunističkog zločina!
Zagrebačka nadbiskupija nikada nije ukinula župu Zrin, makar je to jedina župa u Hrvatskoj bez ijednog živućeg katolika. Zrinu, koji je i dan danas „zabranjeni toponim“, kao da ne postoji, kao da nikada nije niti postojalo to mjesto, nije spomenuto niti prošle, jubilarne godine Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog, koji se u tom mjestu rodio.
Hrvatska Vlada obavještena je o problematici Zrina, a hoće li nešto poduzeti kroz Ministarstvo Pravosuđa ili Ministarstvo imovine, da ukine tu sramotnu presudu, preostaje nam samo čekati.