Bivši general JNA Vladimir Trifunović preminuo je 2017. godine, a ostaje upamćen kao general koji je početkom Domovinskog rata predao varaždinsku vojarnu lokalnim vlastima.
Sudile su mu obje strane, Hrvatska za ratni zločin, a Srbija za izdaju. U Srbiji je prvo osuđen, a zatim i pravomoćno oslobođen, dok je u Hrvatskoj umro prije revizije postupka u kojem je proglašen krivim.
Naime, početkom rata Trifunović je bio zapovjednik Varaždinskog korpusa. Nakon sedmodnevnog sukoba u rujnu 1991. godine, tijekom kojih je jedna osoba u Varaždinu teško ranjena, a jedan je poginula, Trifunović je 22. rujna predao vojarnu čelnim ljudima Kriznog stožera u Varaždinu.
Tom prilikom je u vojarni ostavljena velika količina naoružanja, među njom više od 200 tenkova, oklopnih vozila i haubica. Nakon predaje su Trifunović i 220 njegovih vojnika i 37 oficira prebačeni autobusima u Srbiju.
Njegova obitelj, koja je cijelo vrijeme živjela u Zagrebu, smatra da je ostala zakinuta za svoja prava. Sin mu je umro premlad, a kćer se razvela i danas je samohrana majka u obiteljskom stanu koji je general Trifunović dobio od JNA, a koji im MORH nikad nije dopustio otkupiti, dok su ostali uspjeli otkupiti stanove koje su dobili od JNA.
Njegova supruga Milka je 30 godina čistila, prala i glačala njemačkim obiteljima. Ostarjela je i više sama u Njemačkoj ne može. Jutarnjem je poslala otvoreno pismo u kojem moli “odgovorne ljude u Hrvatskoj da isprave nepravdu nanesenu njezinoj obitelji”.
Pismo Milke Trifunović objavljujemo u cijelosti:
“Tužna srca i sa strahom 02. kolovoza 2023. godine napuštam Njemačku koja mi je dala utočište kad mi je bilo najteže, najgore i kad sam iz moje zemlje bila protjerana. Vraćam se kod moje drage kćerke, jer više ne mogu sama živjeti. Tuga me i strah pritiska jer moja kćerka je podstanar.
Stan u koji smo se uselili među prvima, davne 1984. godine, odmah nakon što je zgrada bila izgrađena, moja kćerka živi i danas kao običan podstanar, jer nam nisu dali da ga otkupimo.
Zbog toga ja ne znam gdje se vraćam?
Ističem da je moja kćerka moj jedini oslonac i uz nju želim da provedem ostatak života ali pitam se gdje? Pitam se zašto mi jedini nismo dobili stan na otkup, pa da ja sada mogu bez brige da se vratim u Hrvatsku i mirno živim do kraja života.
Prije rata u Hrvatskoj sam živjela više od 20 godina, a Njemačka mi je dala utočište gdje sam mirno živjela punih 30 godina. Sada sam u 83. godini i ne mogu više da se sama brinem o sebi. Bolesna sam, iscrpljena, imala sam više operacija i imam mnoge druge kronične bolesti.
Moj pokojni suprug, general Vlado Trifunović, nije napravio nikakav zločin. To je već više puta dokazano na mnogim višekratnim i ponavljanim suđenjima.
Moja djeca nisu nikada napuštala Hrvatsku, Zagreb i naš stan, a moja kćerka sa sinom i danas tu živi. Ja sam u Njemačku otišla silom prilika. Pristala sam da radim i najteže poslove i izdržavam svoju porodicu koja je ostala bez ikakvih primanja.
Moj život je i u Njemačkoj bio iznimno težak i naporan, vrlo često čak i do krajnjih granica ljudske izdržljivosti, ali ovdje sam mogla mirno da živim. Nitko me nije uznemiravao niti prijetio.
Ovim mojim kratkim pismom, molim odgovorne ljude u Hrvatskoj, funkcionare koji su na važnim, istaknutim političkim pozicijama i koji odlučuju, da se barem sada isprave ranije greške i ova nepravda. Da mi dopuste da otkupim svoj stan po povlaštenoj cijeni i svim pogodnostima kao što su ga i drugi otkupili, obzirom da je moj pokojni muž, više od 40 godina uplaćivao u stambeni vojni fond.
Također molim da mi se omogući pravo na zdravstveno liječenje koje mi je neophodno, a koje mi je sve ove godine davala Njemačka, punih 30 godina.
Molim Vas za razumijevanje, molim Vas da shvatite, da uslišite moje molbe i omogućite mi da ispunim svoju želju, jer kao i svaka starija osoba, također i ja imam potrebu i pravo da živim u krugu i blizini svoje porodice, bez straha i neizvjesnosti koju može donijeti svaki novi dan zbog nepravde koja mi je učinjena.
Sa velikim poštovanjem,
Trifunović Milka – supruga generala Vlade Trifunovića”, napisala je supruga pokojnog generala.
Vlado Trifunović – gospodin ili ratni zločinac?
Nakon smrti bivšeg generala JNA, u Varaždinu je 2017. održana tribina pod nazivom ‘Slučaj generala JNA Vladimira Trifunovića’ i protekla je u burnoj atmosferi.
Tribinu su organizirali Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda (CZKd), a nekadašnji Krizni stožer iz 1991. godine na čelu s Čedomilom Cesarcem taj je skup nazvao ‘perfidnom provokacijom’.
Vesna Teršelič podsjetila je tada na suđenje Trifunoviću u Hrvatskoj zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Među onime što mu se stavljalo na teret je smrt Adele Crnković, koja je stradala u blizini varaždinskog kazališta, te stradavanje Zdravka Benkovića, čuvara trafostanice u Nedeljancu, koji je nakon ranjavanja ostao bez noge.
No ta presuda iz 1993. godine, po kojoj je Trifunović proglašen krivim, stavljena je, rekla je Teršelić, van snage. On je zatražio novo suđenje, koje pak nikad nije završeno.
“Taj čin predaje, čime je pokazao da je vodio računa o svima koji bi mogli poginuti, s bilo koje strane, trebala bi biti osnova izgradnje povjerenja i normalizacije odnosa između dviju država. No mi još uvijek vodimo rat, ali drugim sredstvima”, rekla je Teršelić, reagirajući i na uzavrelu atmosferu koja je zavladala u dvorani ispunjenoj braniteljima.
Varaždinski odvjetnik Miro Ramušćak izrazio je drugačije stajalište.
“Ja sam shvatio ovaj skup kao pokušaj rehabilitacije generala Trifunovića. Moje je mišljenje da je vaš trud uzaludan, jer on je za Varaždince ratni zločinac, koji je raketirao civilne ciljeve pri čemu je bilo i civilnih žrtava”, rekao je Ramušćak, objašnjavajući da se Trifunović predao ne zato što je dobar čovjek, već iz razloga što nije imao drugog izbora nakon što je bio opkoljen hrvatskim snagama i nakon što je osvojeno vojno skladište na Banjščini.
Trifunović se predao 22. rujna, no mogao se predati i 15. rujna, tada ne bi bilo ni jedne civilne žrtve, dodali su.