Zamrle su bitke i utihnule cijevi, a branitelj se još bori tamo u hladnoj zemlji, sam potpuno sam. Što je vas briga za njima hladni poltroni, „prijatelji suda“, smušeni, bahati saborski zastupnici.
Ne može Hrvat odrediti ko je gori lijevi, desni ili srednji, sve hulja do hulje, cinik do cinika, skrabanti zločesti, kvazi intelektualci, nazadni jugoslavenski sinovi svi od reda. Jer da je drukčije, ne bi svanuo ovaj dan, i sunce se od srama spustilo do dna, pali ste na samo dno „prijatelji suda“.
Recite „prijatelji suda“ zašto danas svi gledaju u branitelja našeg, u časnog generala i svi mogu biti sudci njegovih djela? Recite zašto tamo stoje branitelji pobjedničke vojske ?
Što, ne prepoznajete ih više? Mislite da oni nisu više vaši, pa normalno, vi ste se sada udružili sa onima koji srču hrvatski med i mlijeko, vi ste se sada uvalili u najsvetije djelo tih ljudi, vi ste danas sol zemlje.
Vama je sve to normalno, jer vi bi ste sjedili u tim klupama i da su neprijatelji pobijedili, jer vi ste svačiji, a onaj ko je svačiji nije svoj. Sramite se gube slijepe, skinite gaće pred svojim stranačkim voždevima i brinite se o svojim izborima.
Skinite gaće onim intelektualnim političkim misliocima, koji vas drže u svojim uredima, u svojim sudovima, u svojim postajama, u svom Saboru. Ljubite se s neprijateljima i držite njihova tri prsta na tri srpske ruke svojim najvećim blagom.
Vi ste dno Hrvatskog naroda, vi ste svojim nečinjenjem ubili branitelja, ne samo generala nego i onih 3600 junaka koji su digli ruke na sebe i onih 56. 000 koji su umrli u ovom Hrvatskom miru kojeg vi stvarate.
Samo još nedostaje da počnete davati izjave o tome što je general napravio, muhe upljuvače, čime ste vi zaslužili govoriti o ovom časnom čovjeku, možda svojim radom, znanjem, ranom ili ubojstvom njegove slobode. Pokidali ste niti sa svojim narodom, rastali se sa svojim braniteljem, ostavili ga samog. A on vas je oslobodio, a nije trebao. Mogao je pobjeći baš kao što ste i vi bježali lijevi, desni i ovi srednji.
Vi ste bezimeni, bez identiteta, jer niti u jednom vašem imenu nema križa. Ima i onih koji tu brabonjaju po Saboru da su branitelji, nema među vama niti jednog istinskog, sve sami plagijati. Pravi branitelj ne ostavlja svoga brata ranjenog nikada, nikada!
Samo da znate, biti će teško, vrlo teško, kad se licem u lice sretnete sa braniteljem svojim, netko će morati spustiti pogled, branitelj zasigurno neće. On je viteški ljubomoran na svoje vrline, a poznaje i sve svoje mane. Vi ste svojom voljom propustili životni susret s braniteljem, vi ste ga lakomisleno osudili, i nema vam spasa, a dan dolazi.
Gledati će te u njihove oči upale od brige za Hrvatskom, u to koštunjavo lice prošarano borama, u maramu vezanu oko čela, zamašćeni ovratnik odore maskirne, što visi na njima, takav će vas čekati. Koštali ste ga, koštali života, obitelji, zdravlja, od cijelog svog životnog iskustva znao je samo za opasnost koja je uvijek dolazila od izdajice.
Dosta je bilo, sramote Hrvatske! Da se niste usudili dirati u rane ovog naroda „prijatelji suda„ ponizno molite za oprost svaku Hrvatsku majku, jer nama je svima danas umrlo dostojanstvo, umrla je naša nada, umrlo je naše ufanje, danas je otrovana svaka naša suza, svaka misao da među vama postoji barem jedan naš sin.
Izdajice, umuknite, otiđite u svoj saborski restoran i tamo ručajte u miru i spokoju.
Gotovo je s nama, nema više koalicije s hrvatskim majkama, više nećete nikad kopati po našim ranama. Ubili ste generala, a s njim je umrla posljednja hrvatska čast!
Danas vam je Dan Republike!
Dobar tek „prijatelji suda“.