Hvata me strah kad vidim da hrvatsko društvo kopira Zapad koji u svemu propada, da se tako odričemo svoje kulture i duhovnog nasljeđa
Gledajući Švedsku danas, život ovdje obilježava nesigurnost, nesloboda, a porast kriminala i nasilja je ogroman. Šveđani su bez rata izgubili svoju zemlju, narod nitko ne pita, a plaća greške vladajućih. Taj neoliberalni kapitalizam rodio je ovakvo stanje.
Rekao je to u intervjuu za radio Mrežnica Ante Filip Tepić, 29-godišnji Hrvat koji cijeli život živi u Švedskoj, u gradu Trelleborgu. Sada zbog situacije u toj skandinavskoj zemlji, na najboljem je putu i s planovima da s obitelji dođe živjeti u Hrvatsku u koju dolazi oduvijek.
Švedska je u zadnje vrijeme na udaru kriminala i kriminalnih bandi, a zemlja koju smo nekad doživljavali kao slobodnu, sigurnu, dobrog standarda, izgubila je te epitete.
Švedska kakvu smo doživljavali, to više nije
Tepić je politolog, a uz to bavi se i novinarstvom, pa je najbolja osoba za informaciju o situaciji u Švedskoj iz “prve ruke”. Voli i srcem doživljava i Švedsku i Hrvatsku pa priznaje da mu nije nimalo svejedno u kom smjeru idu ove dvije zemlje.
Kad je 2018. godine diplomirao politologiju, nije ni slutio da će se vrlo skoro u svojim analizama i tekstovima baviti švedskim društvom, ali s negativnim predznakom.
Kritički analizirajući pojave u Švedskoj poručuje: Švedska kakvu smo nekad doživljavali kao zemlju ugodnog života i dobrog standarda i visoke sigurnosti, to više nije.
-Ta doza kritike je neophodna jer čovjek je društveno biće, oblikuje društvo i odgovoran je za njega. Treba znati da u Švedskoj danas postoji potreba za tri puta više zatvora nego dosad, odnosno u sljedećih 10 godina 18 tisuća mjesta na raspolaganju u zatvorima.
U zadnjih 5 godina imamo 20 % više posjeta dječjoj psihijatriji, svaka deseta osoba u Švedskoj živi zahvaljujući antidepresivima. Stanje nije dobro, a da uopće i ne pričamo o pucnjavi, detonacijama i sukobima koji dominiraju cijelu ovu godinu i sukobima odnosno valu nasilja kriminalnih bandi.
Tepić kaže da su pucnjave u Švedskoj svakodnevne, a ova godina već je premašila prosjek prošlih iako su do kraja dva i pol mjeseca.
Više od milijun ljudi stiglo je u Švedsku u 10 godina
Što je razlog ovakvom stanju u švedskom društvu, više je razloga. Švedska je doživjela velike promjene, navodi Tepić.
– Od 2012. do 2022. godine u Švedsku je došlo više od milijun ljudi sa svih strana svijeta. To nije lako uskladiti. Neki često govore i upotrebljavaju izraz “sukob civilizacija”. Vidimo nerede, a dosad je Švedskoj vladalo razmišljanje da u tim neredima i sukobima stradaju samo kriminalci. Ali to je danas eskaliralo jer se ide na rodbinu, obitelj, djecu, nema granica, a često stradaju skroz nevini ljudi jer se ti obračuni i pucnjave često događaju na javnim površinama. Stradaju prolaznici koji su na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Može li se porast događaja iz crne kronike i val nasilja povezati s dolaskom brojnim migranata u Švedsku, Topić odgovara:
-To svakako nije olakšalo. No, ja kritički gledam i na tu, nazovimo je kulturu, koja se širi i putem tv kanala. Zašto je Hitler svaki dan na javnoj televiziji, o tome sam pisao prije par godina, ispada da narod plaća neonacizam. Nisam shvatio poantu niti mi je itko odgovorio na to pitanje. Ne možete upaliti bilo koji program jer to je samo nasilje na sve strane i blud. To se sijalo, a sada je to i žetva.
Hrvatska ne bi trebala kopirati Zapad
Topić kaže kako bi u Hrvatskoj trebali shvatiti u kojem smjeru želimo da nam društvo ide.
– Da ne kopiramo sve sa Zapada i da mislimo da je tamo sjajno. Za analizirati neko društvo iznutra, treba znati i jezik, ali i poznavati to društvo, biti dio njega. Mi često slušamo priče kako je bilo prije, kad je cvjetala industrija i bilo bolje pred 40 godina. Kad je moj djed došao u Švedsku, doslovno je bilo tako da je ujutro stigao, a popodne već radio. Tu Švedsku su “dizali” ljudi sa Balkana, a danas je nešto drugo. Da se razumijemo, Švedskoj treba radne snage, u svakom drugom kućanstvu živi samac, djece je sve manje… Da, netko treba raditi, no s logikom da u zemlju ulaze mnogi dobije se i radnike i neradnike, odnosno postotak koji ruši sve izgrađeno. Zato je problematična ta, da ju nazovem, “trgovina ljudima”.
Nije tajna da u švedskim gradovima postoje kvartovi u koje policija ne ulazi, a tamo nema niti domicilnog stanovništva, već vladaju neki drugi zakoni.
-Zakoni važe sve manje, policija ne može baš ništa, sada će vojska morati ući i pitanje je hoće li to biti dovoljno. Neoliberalne vlade dosad su radile u tom pravcu misleći da će svi biti slobodni i sigurni, a došli smo do suprotnog stanja – nitko više nije ni slobodan ni siguran. Za egzistenciju se bore ljudi na sve strane, da ne pričam o tome kako su redovi za socijalnu pomoć svaki dan sve duži. Ima tu svih skupina, primjerice, nekad su radili, sad su bolesni. Država im više ne vjeruje. Ima nekoliko godina da je tadašnja ministrica rekla kako treba uvesti politiku da osoba maksimalno može biti bolesna 9 dana u godini! To je apsurdno jer ne može čovjek birati kad će i koliko biti bolestan. No, da shvatimo ovu agendu zašto je Vlada to poduzela treba reći da postoje ljudi koji varaju sustav. Vlada je to iskoristila i kazala kako će sad kazniti sve zbog njih. A to nije humano. Što ćemo s onima koji ne varaju? Oni stradaju zbog onih drugih.
Život u Švedskoj danas je nesiguran, neslobodan, Šveđani su bez rata izgubili svoju zemlju
Topić današnji život u Švedskoj opisuje kao nesiguran, bez slobode.
-Nesigurnost prije svega, a to znači i bez slobode. To malo zajednice što je bilo, razbilo se. Zatvoriš se u sebe. Niti običan čovjek više vjeruje sustavu, niti sustav njemu. Dakle, veliko nepovjerenje vlada, a tako se ne gradi društvo.
Njegovi prijatelji Šveđani su zabrinuti.
– Oni su, da tako kažem, bez rata izgubili svoju zemlju. Nitko ih nije pitao ništa. A narod je taj koji plaća greške vladajućih. Zabrinut sam za Švedsku, pričam o njoj jer je volim, stalo mi je do nje, zato sam kritičan jer želim da bude bolje. Ne izgleda dobro to sad. A s druge strane da se i naši ljudi pitaju žele li uopće ići tamo. Ako žele ići zbog ekonomskog blagostanja, toga više nema. Ako ide da bi bio slobodan, ne može jer je nesigurno. Ne vidim više motiv za ići tamo. No, ovo je jedna izdaja intelektualaca u Švedskoj. Nitko od njih ne kritizira ovaj neoliberalni kapitalizam koji je rodio ovo destruktivno stanje gdje nasilje ide na nasilje.
Zašto intelektualci u Švedskoj šute?
– Mislim da je to kao slučaj kuhane žabe. Kad je ona cijelo vrijeme u vodi, ne primjećuje da ju se kuha i da je skuhana. Netko sa strane odmah iskoči. Meni u ovome pomaže i moja hrvatska perspektiva jer nikad nisam isključio svoj hrvatski duh i našu tradiciju. Vidim da su u Švedskoj oni izgubili svoju. Ali ako mi nastavimo ovako, i mi ćemo izgubiti svoju i trebati prihvatiti tuđu.
Svakodnevne pucnjave, eksplozije, stradanja, kao ratno stanje je u Švedskoj
A što ovaj mladi intelektualac kaže kad čuje kako je Hrvatima najvažnije kolika im je plaća, a za drugo će lako.
-Uvijek je riskantno kad se dopusti da materijalno pobijedi duhovno. Materijalno je kratkoročno, stekneš kuću, auto, obično na kredit što je moderno ropstvo i ako ti je to prioritet, gubiš sebe. Onda ja postavljam pitanje parafrazirajući Isusa – Što će ti da je cijeli svijet tvoj, a izgubio si sebe.Mi moramo krenuti od kulturnog i duhovno, ne materijalnog.
Tepić kaže da se sve može sažeti u nekoliko rečenica:
– Realno je za reći da su Šveđani izgubili kontrolu, odnosno s politikom da ne treba rađati, odgajati svoj narod na zdrav način, već da ti tuđi mogu doći raditi, mislim da su se prevarili. O tome svjedoče svakodnevni pucnjevi, eksplozije, bombe, a svaki treći dan netko strada zbog neke vrste nasilja. To je kao ratno stanje.
Tepić kaže kako treba biti realan pa reći da jedna skupina onih koji su stigli u Švedsku radi, ali…
– U Stockholmu ili drugim gradovima vidite da taksije voze samo stranci, u picerijama isto tako rade stranci, čišćenjem po hotelima, skladištima se također oni bave. No, ima velik dio onih koji su stigli, a ne rade. U Švedskoj se očito mislilo da će svi koji dođu raditi, ali nije tako. Čovjek ako ne radi, ulazi u destrukciju. Svakom je potrebno jako zajedništvo, od obitelji do posla pa i crkve. Ako toga nema, dolazi do destrukcije, a često u smjeru kriminala.
Govoreći o sigurnosti ljudi u Švedskoj, treba se dotaknuti i sigurnosti žena, odnosno porasta broja silovanja.
– Nesigurnost raste uopće, ne vidim razlog zašto bi bilo bolje. Gledajte, puno se tu naroda pomiješalo, više nitko ne zna nikoga. Nije to kao kod nas gdje ti svatko zna 5 generacija unatrag tko su ti rođaci. Gore tako nije.
Tepić naglašava da nitko u švedskom društvu ne otvara problem utjecaja medija koji siju nemoral, blud i nasilje.
– Naravno da to mora eskalirati.
On je otac dvoje djece pa dodaje da je odgajati dijete danas u Švedskoj izazovno.
-Teško, izazovno. Treba pokušati napraviti svoj mikrosvijet u makrosvijetu, a to nije lako. Ali ne treba gubiti nadu, no treba biti realan i sagledati stvari kakvima jesu da bi se znao postaviti. Nisam siguran da želim u Švedskoj odgojiti svoju djecu. Moja želja je doći i živjeti u Hrvatskoj, no neke se stvari trebaju posložiti. Nije mi atraktivno ako Hrvatska misli slijediti te negativne tokove, moram vidjeti da naša hrvatska država želi drugačije od Švedske, od pravca kojim su išli oni, Njemačka, Francuska… No, spreman sam osobno pridonijeti zdravijem društvu, svi smo mi dio tog društva. Htio bih, naravno, živjeti u Hrvatskoj.
Slaže li se s tvrdnjama nekih analitičara da su događanja u Švedskoj tek uvod i primjer onoga što će se događati u drugim zemljama Europe poput Njemačke, Francuske, Belgije i slično, Tepić kaže:
– Mislim da te zemlje mogu imati isto takvu lošu budućnost. A najprije, hvata me strah što vidim da mi idemo u tom smjeru, da bi ličili tom zapadu. I to mi nije jasno. Zašto tako lako napuštamo svoju duhovnu baštinu, kulturu i prihvaćamo tuđu? A tako smo skupo platili da bismo bili slobodni. To me zabrinjava, da mi želimo kopirati te zemlje i taj Zapad koji u svemu propada.
A.Kekić