Ovakvi i slični ratni zločini koji su počinjenu na prostoru države Hrvatske u srpskoj i JNA agresiji na nenaoružani HRVATSKI NAROD, se moraju što češće ponavljati jer državne institucije RH ne rade ništa na procesuiranjima srpskih zločinaca koji su im dobro poznati, a kad im i sude , sudi im se u odsutnosti, tako da su to sve do sad samo sudske farse koje se ponavljaju godinama. Ovo je priča o Vlč. Buriku koji je ostao sa svojim narodom u vrijeme srpske agresije i likvidiran je na najsvirepiji način od krvoločne ruke srba…
Velečasnom Ivanu Buriku Tovarnik je bio prva i posljednja župa.
Bio je zaljubljen u Srijem, a u rodnome mjestu Antuna Gustava Matoša službovao je 28 godina, iako je u više navrata mogao otići. Pogotovo kad je zapucalo, pa kad se Tovarnik iz mjesta pjesnika počeo pretvarati u mjesto ubojica. Župnik, vlč. Ivan Burik ostaje u Tovarniku, zajedno sa župljanima koji još nisu izbjegli. Sve to on je predvidio i izrekao na mladoj misi vlč. Grge Grbešića, 21. srpnja 1991. godine, uoči same agresije….
U Obavijestima Biskupskoga ordinarijata u Đakovu o smrti tovarničkoga župnika Ivana Burika 1991. zapisano je sljedeće: »Ivan Burik, tovarnički župnik, rođen 8. studenoga 1928. u Neštinu. Osnovno školovanje završio u rodnom mjestu…
U zrelijim godinama školuje se u Zagrebu i Đakovu. Za svećenika zaređen u Đakovu dne 6. ožujka 1960. Bio kapelan u Đakovu, a od 1963. do smrti župnik u Tovarniku. Ubijen najvjerojatnije 9. listopada 1991. u župnom stanu u Tovarniku, od četnika. Pojedinosti nisu poznate.
Jedan njegov župljanin o svom župniku poslao je jedno pismo u kome stoji: ‘Ne sjećam se točno datuma. Znam da sam bio s vlč. Burikom 8 dana nakon pada Tovarnika. Sahranjivali smo zajedno 23 osobe na groblju u Tovarniku. Velečasni se trudio da utvrdi identitet svih poginulih i umrlih koje smo sahranjivali. Nije uspio.
Ja se sjećam pouzdano nekih od njih: Džambo, Mato Ćurić, Marko (nastavnik), Adamović Ivan, Filić Đuro, Marinković Danika i dr. Ja sam tih dana bio među zatočenicima u Tovarniku. Zadužen sam bio s ostalima da kupim smeće. Jednog dana nam je čuvar rekao: Otići ćemo u župni stan i odnijeti župnika Burika koji je umro od infarkta. Međutim, kad smo došli i obišli sve prostorije župnog stana, nismo ga našli. Potom smo neki sišli u podrum. Tu je ležao mrtav na leđima a na prsima mu se vidjela prostrijelna rana od oko 5 cm širine.
Užasno smaknuće u podrumu: Poslije su se hvalili ubojstvom
Osjetilo se da je ubijen još prije nekoliko dana. Za to vrijeme čuvar je bio vani. Nismo ništa o viđenome vani izjavljivali bojeći se za svoj život. Zamotali smo velečasnikovo tijelo u ćebe i potom stavili u najlonsku vreću koju smo zavezali. Potom smo ga sahranili na groblju i to u drugom redu bagerom iskopanog rova, drugoga otraga, odmah iza Subašine mame (Ivković). Kod kuće sam zapisao datum ali sad se ne sjećam. Molim da za sada moje ime ne dolazi u javnost’ (Biskupski ordinarijat Đakovo, broj 1771/1991).«
Mučenička smrt
– Bio mu je obećan život, a dočekala ga je mučenička smrt. U podrumu župnog ureda strijeljali su ga pripadnici četničke postrojbe “Dušan Silni”.Prvi metak je, ispalio četnik Kosta Gvozdenov iz Vršca. I nije ga bilo teško otkriti. Hvalio se poslije po Lovasu kako je “ubio ustaškoga popa”. A i Burikovu kapu, svećenički biret, danima nije skidao s glave. Nakon ubojstva mučenika Ivana Burika u njegovo beživotno tijelo pucao i Petronije Stevanović iz Pančeva, na slici -dolje…
Mnogi još i danas preživjeli svjedoci svjedoče, kako se ubojica Kosta Gvozdenov u Lovasu 1991. godine javno hvalio da je u Tovarniku ubio svećenika Ivana Burika. Premda dokazi ne tematiziraju do u detalje ubojstvo vlč. Ivana Burika, ipak daju indicije kako je Burikov ubojica Kosta Gvozdenov iz Vršca -Srbija.
Sahranjen s ostalim ubijenim mještanima
Više preživjelih tovarničkih logoraša, među kojima i Pavo Mijoković, svjedoči da su mještani našli velečasnog Burika mrtvoga na dvosjedu u podrumu.
– Otkopčao sam mu vestu – doslovce je izjavio – i vidio rupe od metaka na njegovim prsima. Velečasnog smo stavili u sivu najlonsku vreću, odnijeli ga na traktorskoj prikolici na groblje i tamo ga položili pored ostalih ubijenih mještana – kaže nam Ivanković.
On i ovom prilikom poziva nadležne institucije Republike Hrvatske da rasvijetle zločin nad svećenikom Ivanom Burikom i drugim mještanima Tovarnika koji su ubijeni u egzekucijama nakon okupacije sela.
‘Dr. Ljeposava- (Leposava) -Stanimirović prikrivala mučeničku smrt vlč. Ivana Burika’
Sramotan je pokušaj prikrivanja ratnoga zločina i mučeničke smrti vlč. Ivana Burika, s lažnim i krivotvorenim liječničkim izvješćem tadašnje mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. godine, o uzroku Burikove smrti, a bez da je pregledala njegovo mrtvo tijelo, u kojem se lažno navodi da vlč. Ivan Burik nije ubijen, nego da je poginuo od eksplozije.
Istražujući ovaj ratni zločin došli smo do dokaza, kako su lažnim dokumentima mrtvozornici dr. Ljeposava Stanimirović i dr. Dragan Martinović 1991. godine odrađivali prljavi posao za četničku okupatorsku vlast, pa su, naknadno bez pregleda i danima nakon stvarne smrti, potpisivali lažne potvrde o uzroku smrti mučki ubijenih tovarničana.
Kod kod spomen-poprsja i groba Ivana Burika na tovarničkom groblju, odaje se dužna pošta ovom stravičnom srpskom zločinu za koji još nitko nije odgovarao…
Za Udrugu dr. Ante Starčević -Tovarnik napisao –Antun Ivanković, predsjednik