Skupina žena „Krug”, je 5. svibnja 2010. u Zagrebu organizirala godišnju komemoraciju za žrtve Bleiburga i Križnih putova. Zamisao je imala za cilj održavanje redovitih godišnjih komemoracija u Zagrebu, te u drugim hrvatskim gradovima, uz središnju komemoraciju koja će se održavati na Bleiburškom polju u Austriji. Titovi Jugoslavenski zatvori su naime bili jedan od tužnih hrvatskih križnih putova. Samo u zatvorima današnje Republike Hrvatske robijalo je više od 50.000 političkih zatvorenika, a preko tisuću njih tijekom odsluženja kazne je likvidirano ili je umrlo od posljedica mučenja. U nastavku donosimo jedno od svjedočanstava izloženih na komemoraciji o stradanju Zvonimira Panića.
Zvonimir Panić je bio dječak kada su ga zatvorili. Imao je 16 godina i 3 mjeseca. Bio je sin seljaka iz sela Podturna kraj Čakovca. U Čakovcu je išao u gimnaziju. Bio je osuđen na dvadeset godina, kao pomagač križara.
U kaznionici u Lepoglavi bio je uvršten u kazneni bataljun. U kazneni bataljun se bacalo zatvorenike za koje se mislio da ih je najteže slomiti te da ih treba uništiti.
“Milicionari” su udarali šakama, čizmama, toljagama, željeznim šipkama. Ljude su gušili, vezali ih lancima da im noge ne dopru do poda, fiksirali im noge uz glavu, bacali ih polugole u ledene samice, izvodili ih na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih. Osuđenik nije znao kada će biti prozvan i tučen, a kada odveden na pješčaru i ubijen.
Logorom je upravljao upravitelj Josip Špiranec, major KNOJ-a, rodom iz Bedekovčine kraj Zlatara. Slijepo je izvršavao dogovore s nadređenima, vjerojatno s Josipom Manolićem. Osobno je izradio nacrt za izradu raznih vrsta okova: od 12 kg, od 20 kg te od 50 kg. Odgovoran je za smrt najmanje dvije stotine ljudi. Šezdesetih godina je za nagradu dobio visoke političke dužnosti. Hrvatsku državu dočekao je u Staračkom domu na Naumovcu. Ni od koga zvan na odgovornost!
A Zvonko je u Špirančevu logoru bio izložen jezivim patnjama. Mladić … Dijete …A ipak se nije dao pokoriti! Bio je iskren i odlučan.
Jednom se odvažio potužiti nekoj komisiji. Komandir odjela Mirko Martinac nije mu to mogao oprostiti. Otvoreno mu je zaprijetio: “Za tebe ću biti zmija!” Bacio ga je u samicu i dao okovati. Jedne noći su ga onda počeli tući i mučiti. Supatnici iz susjednih samica i ćelija slušali su krvavu dramu. Čuli su Zvonkove jauke i povremene povike: „Živjela Hrvatska! Živjela Hrvatska!” Bilo je to 13. travnja 1949.
U Knjizi umrlih osuđenika za Zvonka je upisano “Umro od greške srca”. Više godina kasnije Zvonkov je otac uspio nekim čudom dobiti dozvolu da Zvonkove posmrtne ostatke prenese u Podturen. Na njegovim se kostima moglo vidjeti da je imao slomljenu lubanju i obje cjevanice …
Na vrhu zločinačke piramide u Lepoglavi, uz nadređene., u početku Petra Mullera, a nakon njega Josipa Manolića, bio je zatvorski upravitelj Josip Špiranec, koji je rođen 18. travnja 1917., u Bedekovčini, u općini Zlatar. Upravnikom postaje 15. studenog 1945. Kao major (konspirativnog partizanskog nadimka ‘Pintar, op. T. V.) KNOJ-a uspostavlja strahovitu torturu u logoru, tek formiranome kaznenom zavodu u Lepoglavi, a kasnije KPD-u Lepoglava. Njegova vlast traje do 31. prosinca 1953. Poslije toga postaje narodnim zastupnikom za kotar Ivanec da bi na kraju bio predsjednik Vjerske komisije SRH u Zagrebu. U razdoblju njegove strahovlade u Lepoglavi, koja je trajala više od osam godina, događali su se mnogi nemili događaji i brojna mučenja i ubojstva osuđenika. Nema sumnje da je to najnemilosrdniji, najbahatiji i najokrutniji čovjek koji je ikada upravljao kaznionicom Lepoglava. Postupci su mu bili više zvjerski nego ljudski. Slijepo je izvršavao naređenja, bolje reći dogovorima sa svojim nadređenima u MUP-u u Zagrebu, u Odjelu za izvršenje kazne…
Po zanimanju je bio zanatlija, pa je s mržnjom gledao na svakog školovanog osuđenika, što je ustvari bilo u skladu s postojećom politikom naredbodavaca. Kad su mu iz Zagreba (P. Mulller) naložili da iskuje okove, razigrao je bolesnu maštu mučitelja… Za svaki predočen i uglavnom izmišljen prekršaj zločestih i patološki bolesnih podređenih nabijao je ljude okovima i to s užitkom u zimsko doba na gole noge. U dopisivanju s Mullerom žali se da je u jednu samicu nabio više okovanih osuđenika, ali ga tješi da će zato oni imati dosta manje zraka.
Špiranec je svojom zločinačkom maštom obogatio zahtjev MUP-a u za ‘pooštrenjem discipline”, pa je prema njihovoj želji za “pooštrenjem discipline”, dao izraditi tri vrste okova: male, srednje i velike. Jedni su bili od noge do noge (oko 12 kg), srednji 25 kg., oni najveći oko 50 kg. Ovi od 25 i 50 kg imali su osim lanca koji je spajao noge iza svake noge po jednu željeznu kuglu.
Ako bi koji stražar prebio osuđenika ili ga ubio tobože pri bijegu, ali i iz čista mira, odmah je našao formulaciju i opravdanje da ga oslobodi bilo kakve istrage… Držao je često govore preko razglasa i pri tome napadao intelektualce, što je uostalom i bila politika komunističkog režima.
Dne 5. srpnja 1948. kada su tri očajna osuđenika skočila na bunker i pokušala pobjeći, nastala je pucnjava. Tom prilikom njegovi stražari pucali su na sve osuđenike po dvorištu – na radilištu. Osuđenici iz ‘crnog bataljuna’ kažu da je za vrijeme te pucnjave Špiranec došao na bunker iznad njih i sam pucao u osuđenike koji su ležali na zemlji. Dopustio je da se osuđenici svuku do gola i da ih se tuče na putu do njihovih ćelija. Isto tako, odredio je kolektivno sve moguće disciplinske kazne osuđenicima za mjesec dana, a stražarima dopustio da 24 sata čine što žele s osuđenicima po ćelijama. To je bila jeziva noć!…
Ovdje opisani monstrum Špiranec i njegovi naredbodavci nisu osobe vrijedne spomena, ali je ovo izneseno kako bi se što bolje uvidjela sva nakaznost minulog Titovog režima.
Izvori: Augustin Franić, KPD Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika, drugo, dopunjeno i prošireno izdanje, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Dubrovnik 2010.
Portal Hrvatskog kulturnog vijeća, objavljeno: 14. svibnja 2010.
Sa izlaganja Skupina žena „Krug”, 5. svibnja 2010. u Zagrebu.
AKTIVNA OBRANA – Ratna priča Ronalda Lovrekovića, pripadnika Izvidničke Satnije 4. GMTBR…